ABUKINO TURBE IZ ŽIVINICA: ŽENI NE POVJERAVAJTE TAJNE; PROGOVORIĆE KADLI – TADLI!

Tako je govorio Abuka i tako je bilo za sve ove godine, od osmanlijskog vakta do današnjih dana. Povjerio je supruzi svoje tajne i to ga je koštalo glave. Kako je Abuka mogao biti istovremeno da dva mjesta

Desetak kilometara zapadno od Živinica smješteno je mjesto Suha. Reklo bi se da mu ime ne odgovara, jer je “opkoljeno” sa nekoliko rječica. Mahom dobre kuće govore da je ovo i bogat kraj. Rodna zemlja i vrijedni ljudi – dobitna je kombinacija.

Zaselak Bajrići posebno je poznat, jer je to, kako kažu, Abukino mjesto, a na jednom od brežuljaka, poprilično dominantnom, je i turbe Ibrahima Derviševića Abuke. Zna to i najmanje dijete u ovom kraju, a njegovo ime se s ponosom izgovara. Dobija se utisak da za to treba uzeti abdest, imati čistu dušu i dobre namjere. Abuka je, jednostavno, zaštitnik ovoga kraja, to je ono oko čega se slažu sve konfesije.

Ibrahim Dervišević živio je za vrijeme Osmanlija i pripadao je derviškom redu. Učitelji su mu bili Mustafa i Hasan, koji su sagradili džamiju u selu Priluk, jednu od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Za njegovo ime veže se bezbroj legendi. Svi sagovornici slažu se u jednom: bio je Dobri i ovaj kraj je na taj način privilegovan.

Sa brežuljka gdje je smješteno Abukino turbe pogled puca na sve strane: prema Banovićima, kao da rukom možete dohvatiti ugljenokope; na lukavačkoj strani gotovo da možete skočiti u jezero Modrac; dimnjaci tuzlanske “Termoelektrane” svoj dim usmjeravaju prema Tuzli, a ne prema živiničkim poljima; kalesijski Vis, sa koga su agresori kukavički zasipali ovaj kraj granatama, djeluje tako blizu… Mjesto je, jednostavno, divna osmatračnica. Odatle je Abuka, vele, sve držao pod kontrolom, govoreći:

“Dokle moj pogled doseže nikada neće biti nevremena niti će stati agresorska čizma!”

– I nije!? Ni najstariji se ne sjećaju da je ovaj kraj zahvatilo nevrijeme. Grmilo je, sijevalo, ali je grad padao negdje drugdje, a ne u živiničkom kraju. Ratovalo se, ali se nijedan agresor nije mogao pohvaliti da je pokorio ovaj kraj. Zahvaljujući Abuki, reći će vam mnogi – kaže naš domaćin Šaban ef. Đulović, imam u Suhoj.

Da je Abuka bio Dobri, svjedoče legende vezane za njega. Mogao je, već smo kazali, da istovremeno bude na dva mjesta. Uvijek je nosio štap u ruci. Njime bi udarao o zemlju, učeći tekbire. Na taj način je savladavao protivnike.

Tako je 23. juna 1876. godine, za vrijeme vršidbe pšenice na guvnu u svojim Bajrićima, sve brže udarao štapom o zemlju. Kada je završio rekao je:

“Pobijedismo u Rači!”

A riječ je, zapravo, bila o bici u Bosanskoj Rači kod Bijeljine, gdje je u to vrijeme trajala velika bitka između Turaka i srpske vojske. Salih paša Zeki (Savo Zekić, prije prelaska na islam op. a.) pozvao je u pomoć hafiz bega Đumišića, koji je je komadovao Tuzlanskim bataljonom, sastavljenim od rezervista iz ovih krajeva. U selu Trnjaci kod Bijeljine napravio mu je klopku, jer je paša Zeki sarađivao sa Srbima. Đumišić je tada poginuo, a onda se odnekud pojavio Abuka i odnio pobjedu. Dakle bio je u Bajrićima, ali i u Rači?!

 

Druga legenda kazuje da je Abuka, iako je pripadao dervišima, bio dobar majstor i gradio kuće. Nakon dnevnih poslova slijedila je večera, a za večerom i halva. Mirisala je tako da je domaćica, koja ju je napravila, izustila:

“Eh da mi je nekako komad halve odnijeti sinu u Rusiju na front, da je jadničak okusi u rovu…

Abukin mezar u turbetu

Abuka je zamolio domaćicu da halvu zamota u rubac (maramicu) i rekao da će halvu odnijeti njenom sinu. Ona ga je poslušala, ali i posmatrala sa nevjericom. Mislila je da je skrenuo sa pameti.

Nakon izvjesnog vremena sin se pismom majci zahvalio na halvi, kazavši da ju je slasno pojeo.

Treća legenda kazuje šta je bilo sevep smrti Ismeta Derviševića Abuke.

Nakon tekbiranja i udaranja štapom o zemlju, kazao je da je dobijena bitka kod Banja Luke. Slušala je to njegova žena i mislila da joj je muž poludio. Objasnio joj je da je Dobri, ali da to nikome ne smije kazati jer će, ako kaže, on umrijeti. Žena nije izdržala, povjerila se komšinici i – Abuka je umro!

Mnogo toga se od tih godina promijenilo, samo jedno nije: ženi nikada ne treba sve povjeriti. Progovoriće kadli-tadli. (aura.ba/Dž. Dž.)

 

Komentari

komentara