ADEM ADŽEMOVIĆ DUH ILI EVLIJA IZ GRAČANICE: Ljudi ga u isto vrijeme viđali u dva grada

Pričali su da je bio dobar majstor, prilično imućan i pobožan. Jednom, kada su iz Gračanice polazile hadžije na Ćabu, Adem je učestvovao u njihovom ispraćaju odakle se vratio kući, ali su hadžije poslije pričale da su ga vidjeli u Meki kako obavlja hadž. Kada je umro, nekoliko noći se moglo vidjeti svjetlo u njegovoj sobi. Poslije su našli i tragove kako je neko uzimao abdeset kao i obrise ljudske šake na drvenom šišetu

Gračanica: Čiriška džamija

Nekada su gradovi i sela po BiH imali barem po jednog evliju – dobrog čovjeka. Za njih je narod pričao da su dosegli toliki stupanj vjere, da istovremeno mogu boraviti na dva mjesta ili da velike razdaljine mogu prelaziti za kratko vrijeme jer ih meleci nosaju na krilima.

Tako se za Adema Adžemovića, Gračanićkog obučara koji je živio prije Drugog svjetskog rata, vjerovalo da je jedan od dobrih ljudi. Živio je i radio kao obučar u naselju Čiriš. Stariji mještani su pričali da je posjedovao neka nadnaravna svojstva u koja su se uvjerile mnoge Gračanlije.

Pričali su da je bio dobar majstor, prilično imućan i pobožan. Jednom, kada su iz Gračanice polazile hadžije na Ćabu, Adem je učestvovao u njihovom ispraćaju, vratio se kući i cijelo vrijeme do njihovog povratka (nešto više od godine dana) živio uobičajenim životom, odlazio u čaršiju, bavio se oko kuće…

Međutim, kada su se hadžije vratile, tvrdili su da su Adema vidjeli u Meki kako obavlja hadž, a s druge strane se zna da cijelo to vrijeme nigdje nije išao iz svog rodnog grada. Ne zna se da li ga je ikada iko upitao o tome. Adem je uskoro preselio na ahiret, a njegovi potomci su u to vrijeme boravili u ljetnoj kući na Lendićima, dok u njihovoj kući u Čirišu nije bilo nikoga.

Međutim, ljudi su nekoliko večeri primjećivali kako u Ademovoj sobi gori svjetlo. Sobu su po danu provjeravali ali nikada ništa nisu našli. Kada su to ispričali Arif-efendiji Mehinagiću, on im je savjetovao da uzmu ibrik sa vodom i leđen i da ga preko noći ostave u sobi u kojoj se javljalo svjetlo. Ovi tako i učiniše, i kada su ujutro došli – ibrik je bio prazan a voda je bila u leđenu.

Vjeruje se da je neko uzimao abdest. Ponavljalo se to nekoliko noći zaredom a onda je sve prestalo. Jedino su na drvenom šišetu primjetili obrise ljudske šake. Ta daska se i nakon rušenja stare kuće čuvala, a nestala je tokom Drugog svjetskog rata – ispričao je za auru.ba Rusmir Đedović iz Gračanice. (aura.ba)

 

 

 

Komentari

komentara