Alarmantni podaci Svjetskog fonda za prirodu : Tokom posljednjih 40 godina nestala polovina životinjskog svijeta!

Najteže su pogođene one životinje čija je prirodno stanište slatka voda – i u njihovom slučaju, taj pad iznosi 76 odsto. U slučaju suhozemnih i morskih vrsta, pad je 39 odsto. Najveći pad je zabilježen u Južnoj Americi i Azijsko-pacifičkom regionu.

Prema ispitivanjima koja su sproveli u Svjetskom fondu za prirodu životinjski svijet se u posljednjih 40 godina prepolovio. To je zapanjujući podatak – kaže News Kolbi Luks, viši direktor odjeljenja za očuvanje prirodne sredine Svjetske fondacije za prirodu. On dodaje:

– Kada se priroda uništava, stvaraju se praznine. A kad se to radi ovako temeljno, te praznine će biti pozamašne.

 Nestašica vode

Istraživanjem je obuhvaćeno praćenje trenda populacije 10.380 grupa životinja od ukupno 3.038 vrsta kičmenjaka. Zabilježeni pad od 52 odsto je primjetno veći od onog u prethodnim izvještajima ove organizacije o životinjskoj populaciji.

Najteže su pogođene one životinje čija je prirodno stanište slatka voda – i u njihovom slučaju, taj pad iznosi 76 odsto. U slučaju suhozemnih i morskih vrsta, pad je 39 odsto. Najveći pad je zabilježen u Južnoj Americi i Azijsko-pacifičkom regionu.

U Svjetskom fondu za prirodu kažu kako su industrijska i poljoprivredna praksa kojom se zagađuju atmosfera i okeani, kao i sve veća potreba za novim količinama svježe vode, sasvim neodrživi i da mogu da dovedu do katastrofalnih promjena ekosistema i klime.

Prema navodima ove organizacije, čovjek emituje više ugljen-dioksida nego što su drveće i okeani na planeti zajedno u stanju da apsorbuju, zbog čega je Zemlja na putu da premaši uvećanje od 15,0 stepeni Celzijusa temperature planete za koju neki naučnici tvrde da je donja granica koju ne smijemo da prebacimo ukoliko želimo da izbjegnemo opasne promjene po klimatski sistem.

“Mrtve” zone

I mada je azotno đubrivo doprinijelo porastu poljoprivredne proizvodnje u proteklih 60 godina, njime se takođe zagađuju rijeke, jezera i potoci. Neprerađene otpadne vode u gradskim sredinama takođe narušavaju vodene ekosisteme. Visoka koncentracija azota u vodenim tokovima izaziva bujanje algi, zbog čega jezera i rijeke ostaju bez kiseonika i dolazi do stvaranja takozvanih „mrtvih zona” u kojima nikakav život nije moguć.

Preko 90 odsto svjetske potrošnje slatke vode odlazi na poljoprivrednu proizvodnju i mnogo zemalja crpi svoje zalihe brže nego što se one mogu obnoviti. Dijelovi SAD, Kine i Indije posebno su izloženi manjku vode. Po pitanju poljoprivredne proizvodnje ovi regioni u velikoj mjeri ispunjavaju vlastite potrebe, ali dugoročne suše bi mogle da umanje prinose svake od ovih država.

(aura.ba)

Komentari

komentara