Bogatstvo cara Muse: Zlatom je mogao kupiti čitav Balkan

Musa I, Mansa (ili car) od zlata vrijedne Mali imperije, vladao je od 1312. do 1337. godine. Vjeruje se da je posjedovao 400 milijardi dolara, računajući u današnjem novcu. On je bio toliko bogat da je, kada je bio na hodočašću za Meku, dijelio zlato svakome koga je upoznao na putu i pritom nenamjerno uništio lokalnu ekonomiju

Postoje mnoge legende o “zlatnim gradovima” i ultra-bogatim civilizacijama tokom istorije, ali ovo jedno je zapravo tačno i nije bajka. Za nešto manje od 400 godina, od 1230. do 1600. godine, carstvo Mali Zapadne Afrike bilo je dominantna kulturna oblast u svakom pogledu.

Zlato iz Malija potiče iz tri velika rudnika zlata u Bambuku, Bouru i Galamu, koji su pripojeni carstvu u ranoj fazi osvajanja. Uz pomoć ova tri rudnika, Mali je obezbjedio polovinu zlata za cijelu Afriku, Evropu i Aziju u 14. vijeku. Ovo je činilo Mali najvećim afričkim carstvom u istoriji.

Prethodni Mansa je nestao kada je pokušao da proputuje oko svijeta brodom, tako da je kruna pripala Musi. On je postao poznat kao najveći vladar u istoriji Malija i predstavljao je zlatno doba carstva.

Posvećeni Musliman, Mansa Musa je bio vodeći vladar najbogatije nacije na svetu 1324. godine, kada je odlučio da otputuje do svete zemlje Meke.

U trajanju od dvije godine, Musa je bio na neopisivo “luksuznom” hodočašću. Procjenjeno je da je imao 500 ličnih čuvara, preko 100 zlatom natovarenih slonova, kao i nekoliko stotina kamila natovarenih zalihama hrane. Neki procjenjuju da je tokom pratnje bilo oko 12.000 robova, a da je ukupan broj ljudi iznosio 60.000.

Prema arapskom istoričaru Ibn Haldunu, Musa je bio velikodušan na putu. Haldun je rekao: “Svakome koga je sreo udjelio je rijetkom hranom i poslasticama”. Takođe tvrdi da je Musa nosio “80 tovara zlatnog praha, od kojih je svaki težio 3 kintara”, što je ukupno bilo 12,000 kilograma zlata. To bi po današnjoj računici iznosilo 566 miliona dolara koje bi nosio na putu.

Priče o Musinoj velikodušnosti zabilježili su mnogi pisci i istoričari tokom istorije, a dok se o stvarnom iznosu zlata i dalje vodi polemika, poznato je da je zlato u Egiptu i Arabiji izgubilo većinu svoje vrijednosti za 12 godina nakon putovanja.

Ovo samo govori kako je, zaustavljajući se u jednom gradu, istoričar Al – Makrizi rekao da “su pripadnici njegove pratnje nastavili da kupuju turske i etiopljanske robinje, pjevačice i odjeću, tako da je stopa zlatnog dinara pala na šest dirhama”. To je značilo da je Musa toliko mnogo trošio, da je bilo uobičajno da više ne vrijedi baš toliko.

Cijela ova stvar oko “besplatnog novca” nije baš bila dobra za lokalna područja, jer je sav ostatak privrede bio zasnovan na zlatu. Kada je zlato prestalo da bude toliko vrijedno, cijela ekonomija je bila razorena. To je činilo Musu najbogatijim čovjekom na način na koji niko drugi nije bio. On je praktično “bio toliko bogat, da je prekinuo cijeli koncept novca”.

Šta je Musa nakon toga uradio i dalje je stvar polemike među istoričarima. Vjeruje se da je na povratku sa hodočašća kroz iste oblasti vidio šta je uradio za ekonomiju i pokušao da je ispravi. Navodno, zadužio je zlato nazad, sa veoma visokom kamatnom stopom, nakon čega tvrdi da ju je ispravio.

Musino naslijeđe danas je ogromno. Njegovi podvizi uključuju stvaranje jedne od najboljih biblioteka i univerziteta na svetu u gradu Timbuktu (od kojeg je grad sam po sebi legenda), ali tek do nedavno malo je ljudi znalo ime ovog čovjeka. Tek sada kada je svijet saznao priču o njemu, 700 godina nakon njegove vladavine, najbogatiji čovek ikada konačno je dobio pažnju koja mu pripada.

(povezano.com)

Komentari

komentara