Čija depresija više boli: Shinead O’ Konnor ili one male Esme iz susjednog ulaza?

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica

Ne znam da li postoji ijedan portal koji juče nije prenio vijest o tome kako se, nekada slavna, Sinead O’ Konnor bori sa depresijom, o tome kako joj teško zbog stigme i kako već dvije godine hoda zemljom sama.
Istina, takve vijesti dostižu neuporedivo veću čitanost od onih u kojima piše da se npr. sedamnaestogodišnja Esma iz Titove pokušala ubiti.

Jer, već duže vrijeme biva izložena ogovaranjima od svojih vršnjakinja. I sve preko društvenih mreža. Jer, eto i ona, kao i sve njene školske drugarice, imala je želju da svoje fotke s mature objavi na Facebooku. I sve zato što su pljuvači i pljuvačice, opet jedva dočekali svojih pet minuta i počeli da se takmiče čija će pljuvačka dobaciti najdalje. Pljuvali su je i govorili  da je debela i da je takva haljina, za nju, tako debelu, potpuni promašaj. Budući da je pljuvanje trajalo nekoliko dana, a njoj od ranije samopoštovanje i samopouzdanje bilo poljuljano, odlučila je da sebi prekrati muke. Skupila je tablete od nene i mame, sve koliko je našla i, šaku po šaku, sve strpala u svoj želudac. Život joj je ozbiljno bio ugrožen i nekoliko dana je provela na internoj klinici. Za dlaku je ostala živa.
Ili, npr, vijest kako je osamnaestogodišnjak ostavio oproštajno pismo u kojem oslobođa krivnje sve one koje poznaje i također, za dlaku ostao živ.  Krivi su opet pljuvači, je i ono malo samopoštovanja koje je imao, potpuno su mu srušili, kad je napokon smogao snage i počeo objavljivati kratke priče.
Ili vijest o djevojci (16) koja se osamljivala i plakala, a kada ju je mama dovela na psihoterapiju, ispričala je da intenzivno razmišlja o suicidu. Posljednja dva mjeseca, svaki dan po nekoliko puta, zapita se u čemu je poenta života. I, zamislite, opet zbog pljuvača.
Zapravo, pljuvači su samo kap u čaši punoj vode, ali, svejedno. Krivi su!

Nedavno sam pisala o tome ko su pljuvači i navela da su to, u suštini nesretni ljudi koji ne podnose tuđi uspjeh.

A evo šta pljuvači, najčešće, govore:
– Ko ovoj/ovome daje pravo da piše
– Ovo je sramota
– Nepismeno
– Što smara
– Misli da je pametna/pametan
– Smotana osoba
– Prostakuša/prostak

Ali, samo dvije opcije i dva poteza i rješavate ih se jednostavno:  Delete i Block!
Jasno je da oni ovo rade iz vlastite zlobe, ali, da li ste vi, koji volite da pljujete, svjesni da nekome možete upropastiti život? Da nekoga možete odvesti u smrt?

Svakome od nas je stalo da budemo prihvaćeni i ljudi svašta rade kako bi se tako osjećali. Društvene mreže su svima dostupne i mnogo popularne, pa mladi ljudi najlakše i najčešće provode vrijeme u ovom virtuelnom svijetu i tamo se ostvaruju kroz komunikaciju, izgled ili svoje hobije.
Naravno, postoji bezbroj primjera u kojima mladi sve više pate od depresije, a sve manje se govori o tome.
Navela sam samo tri od, sigurno, desestak pokušaja suicida u posljednja četiri mjeseca, a koji su samo došli kod mene? Pitanje je koliko ih još ima?

Nažalost, oni nisu važni. Jer, žive u susjednom ulazu, idu s nama u razred, ili su djeca od one tete što radi u pošti. Obični su. Svakodnevni. Oni nisu Shinead O’ Konnor, da bi se pisalo o njima. Zato što je njena depresija  teatralnija. Njena depresija više boli. Njena depresija zvoni. A njihova… Njihova depresija je tiha. Njihovu depresiju niko ne želi da čuje. Niko ne želi da vidi. Niko ne želi da se bavi njima. Jer… oni su nebitni.

(aura.ba)

Komentari

komentara