ČUDOTVORNA IZLIJEČENJA NA SVETIŠTU SV. IVANA KRSTITELJA PORED JAJCA: Nijemi su progovorili, opsjednuti otjerali vraga

 U ovom, jednom od  najstarijih svetišta u BiH, slaveći svake godine hodočasnici svih konfesija, a ponajviše katolici, tiho šapuću svoje potrebe, molitve i zavjete, te nalaze utjehu i uslišenje u svojim potrebama

 Slaveći svake godine krajem juna/lipnja sv. Ivana Krstitelja, hodočasnici iz svih krajeva BiH, susjedne Hrvatske i evropskih zemalja, okupljaju se u okolini Jajca, u mjestu Podmilačje. Tu se zna okupiti preko 100.000 vjernika, uglavnom katolika, ali ima i vjernika ostalih vjera. Svi uživaju u rajskoj ljepoti Jajca i okoline, predaju se srcem Svevišnjem, mole za zdravlje, ljubav, oprost, ljepotu duše.

Prema riječima fra Zorana Mandića, susretljivog i prijatnog domaćina, ovdje ljudi svih vjera i boja dolaze tražeći i želeći Dobro.

„Po nekim kazivanjima i svjedočenjima ovdje su zabilježeni i zanimljivi oblici izlječenja fizičkog ili psihičkog hendikepa. Sve su to razlozi, uz one duhovne, da vjernici pohode i štuju sv. Ivu“ – kazao je za portal „aura. ba“ fra Zoran Mandić.

Ovo svetište ima dugu, višestoljetnu historiju, njegovi korijeni sežu u petnaesto stoljeće. Oduvijek su ovo svetšte posjećivali katolici, muslimani, pravoslavci, pa i ateisti. Uz kip sv. Ive tiho šapuću svoje molitve, potrebe i zavjete, te nalaze utjehu i uslišenje svojim željama. Nije mali broj ni onih koji obilaze crkvu na koljenima, što sveukupno ima simboliku pokornosti i činjenja molitve.

Ovo duhovno izvorište ljudi pohode prije svega da bi iskazali poštovanje sv. Ivi, ali i da bi iskazali vjeru u Boga, te vidjeli stare prijatelje, obnovili komšijske, rodbinske  i prijateljske odnose.

Hodočašće se sastoji od ispovjedanja, svetih misa za  bolesnike, a na prvi dan svetkovine se iznosi i kip sv. Ivana Krstitelja, kome se vjernici mogu moliti, dodirivati, obilaziti ga. Zanimljivo je da da u viševjekovnoj historiji u Podmilačje hodočasnici nisu pohodili jedino u periodu od 1992. do 1995. godine, dakle u vrijeme agresije na BiH i pokušaja nevjernika i zlih ljudi da u Jajcu i okolini zatru svijetle duhovne i historijske vrijednosti svih naroda i kultura.

U narodu je uvriježeno vjerovanje da  svetište svetog Ive ima čudotvornu moć izlječenja, posebno na dane svetkovine, da nijemi tu mogu progovoriti, slijepi progledati, a opsjednuti se riješiti «vraga», kao i to da su mogući svi vidovi ozdravljenja i poboljšanja stanja.

Dragica Lučić i Marija Bilješko iz Turbeta kod Travnika koje, otkad znaju za sebe hodočaste u Podmilačje, pričaju da su bile svjedoci vraćanja govora jednog nijemog čovjeka.

„Cijeli dan se viđao kako sa očima punim suza gleda prema nebu, prema crkvi sv. Ive, i diže molećivo ruke i moli za dar govora. Nakon toga se neko duže vrijeme nije viđao na svetkovini, a kada se pojavio samo je glasno pustio vapaj sreće i hvale, i odmah, ne osvrčući se krenuo kući, ne odgovarajući na brojna pitanja zapanjenih i znatiželjnih posjetilaca – govori nam Dragica Lučić.

Da se čuda dešavaju govori nam i Krešimir Majdandžić, rodom iz Banja Luke, a danas nastanjen u Novskoj, u susjednoj Hrvatskoj. On od šesnaeste godine pohodi crkvu sv. Ive.

„Kao šesnaestogodišnjak sam se zavjetovao da ću dolaziti na svetkovinu sv. Ive svake naredne godine, dok me starost ili bolest ne savladaju.. Te godine sam također zavjetovao i da ću doći pješke na svetkovinu i prevaliti put od 76 km. Negdje na pola puta jako me zabolio stomak. Jednostavno nisam mogao dalje. Drugi su htjeli da mi nekako pribave auto i odvezu me tamo. Jako sam plakao i nisam želio prekršiti zavjet. Stomak me sve jače bolio.

U svoj toj muci glasno sam zamolio sv. Ivu da mi pomogne i skočio sam na noge. Nisam mogao da vjerujem. Stomak me odmah prestao boljeti. Plakao sam od sreće i gotovo trčeći otišao na svetkovinu. Vratio sam se kući, također pješke, mnogo odmorniji i psihički bolji nego prije polaska. Poslije toga sam svake godine dolazio sam pješke u Podmilačje bez ikakvih poteškoća – svjedočio nam je Krešimir Majdandžić.

        Pješače i po 65 kilometara

On nam objašnjava i da je je svaki kamen, svako drvce, svaki predmet na ovome mjestu sveti, i da svaki posjetilac uzme po nešto od toga, te nosi u vlastite domove ili poklanja prijateljima kao lijek. Vjeruje se da ti sveti predmeti čuvaju kuću od svakog zla i nesreće.

Nemali broj vjernika se zavjetuje sv. Ivanu da će prepješačiti veliki dio puta i time pokazati da ne postoji prepreka da dođu u Jajce. Mirjana Mraković i njenih 20 prijateljica iz Kotor-Varoši već četvrtu godinu zaredom pješice putuju 65 kilometara.

„Put nije nimalo lagan, ali snagu mi je davao zavjet koji sam učinila sv. Ivi i obećala da ču učiniti tu žrtvu, a da on pomogne mojoj najboljoj prijateljici i prijatelju da nađu sreću u životu. Inače, većina vjernika koji dođu ovdje dolaze za nekog drugog, što i jeste najveća pouka svega ovoga: činiti dobro drugima i moliti za druge.

Postoji i zanimljiva legenda o prelasku crkve sv. Ive preko Vrbasa, iz mjesta Pšenik u Podmilačje. Za vrijeme turske vladavine u BiH, ova crkva se nalazila u mjestu Pšenik. U nju su turski vojnici počeli zatvarati koze.

Samo Božijom voljom i milošću preko noći je crkva osvanula u Podmilačju. Neko ju je prenio iz Pšenika. Može se vidjeti i danas, kada se smanji nivo vode u Vrbasu, jedan zaostali direk od crkve. On strši iz mulja i pijeska. Poslije toga crkvu više niko nije smio dirati zbog čudotvornosti i «misterije» ovog mjesta – ispričala je za portal „aura. Ba“ Dragica Lučić. (Al. Hodžić)

 

 

 

 

Komentari

komentara