Dijete koje ima X noge može imati slaba koljena

Roditelji su ponosni kad im dijete “prohoda” što je ranije moguće. Tim se ne samo uzalud bore protiv prirode, već mogu izazvati i ozbiljne posljedice. Jedna od posljedica ranog “stavljanja na noge” jesu i X noge.

Većina djece prohoda samostalno između 12. i 15. mjeseca života, hodaju uzdignutih ruku da bi održali ravnotežu, nesigurno i raširenih nogu.

Tek krajem druge godine dijete postaje sigurnije, nauči se penjati uz stepenice, hoda uz naizmjenične pokrete ruku i nogu, a početkom treće godine većina djece trči sigurno sa sve manje padova.

No, mogući su i neki manji ili veći poremećaji. U hodu dijete može zabacivati jednu ili obje noge, hodati na vrhovima prstiju ili vuči stopala, imati hod patke, teturav, nespretan ili imati X noge.

Ovisno o nalazu, određuje se i tretman, a tim obično čine pedijatar, neurolog, ortoped i fizijatar.

X noge su kod većine djece samo jedna normalna faza u razvoju, koja traje do druge godine života. Ako potraju duže, riječ je o deformitetu koljena zbog urođeno slabije razvijenih vanjskih dijelova kostiju koje čine koljeno ili zbog poremećaja statike uzrokovane deformitetom kukova ili stopala.

Zbog nepravilnog opterećenja pri dužem hodu javljaju se zamor i bolovi u nogama, čak i u krstima, koljena su priljubljena, a stopala razdvojena s osloncem na unutrašnjoj strani stopala, a u najtežim oblicima koljena se preklapaju.

Kada su koljena sastavljena, razmak između stopala ne bi trebao biti veći od pet centimetara. Ako je veći, radi se o deformitetu, a ako se u ležanju ne smanjuje znači da je deformitet fiksiran. Od ovih mjerenja ovisi i način liječenja.

Liječenje obično podrazumijeva niz fizikalnih tretmana, vježbi za jačanje mišića nogu, a nekada se koriste i ortopedska pomagala. Funkcija ovih pomagala je da rasterete unutrašnju stranu koljena i stopala i održe korekciju postignutu vježbama.

Postavljanje jastuka ili lopte između koljena dok dijete sjedi također utječe na korekciju deformiteta. Hodanje na vanjskoj ivici stopala ili hod s loptom između koljena je od pomoći, kao i niz terapeutskih procedura koje odrede ljekari.

Rijetko je potreban hirurški zahvat u korekciji ovog problema. Uz dobru saradnju i obuku roditelja, najćešće rezultira potpunim korigiranja deformiteta.

Da bi se spriječila pojava deformiteta ili ublažio postojeći, djecu ne treba prerano postavljati na noge i forsirati hodanje.

Komentari

komentara