FOTO: Gdje su nestali izvori i potoci u istočnoj Bosni? Voda “otišla” za izbjeglicama!

Govor drveta

Brojna izvorišta vode su presahla, a na nekim područjima gdje je bujala vegetacija, stabla su se sasušila, što možda ukazuje da je i priroda „odbolovala“ odsustvo čovjeka koji je uglavnom njen neprijatelj

U nekim područjima istočne Bosne povratnici se susreću sa zagonetnim pojavom nestanka izvora vode kao i drugim nesvakidašnjim promjenama u prirodi. Dugogodišnje odsustvo čovjeka ostavilo je traga. Nekadašnje oranice su zarasle u korov i trnje, livade je „osvojilo“ šumsko rastinje, cvijeće je “podivljalo“ u nekadašnjim avlijama, a voćnjaci su zarasli u mahovinu.

Planinska sasa

Takve promjene možda i nisu za neko veliko čuđenje, jer nije se zemlja godinama obrađivala, ali neki slučajevi ukazuju da je i priroda “odbolovala“ odsustvo čovjeka koji je uglavnom njen najveći neprijatelj.

Brojna izvorišta vode su presahla, a na nekim područjima gdje je bujala vegetacija, stabla su se sasušila. Među ugroženim vrstama našla su se i neke raritetne endemske biljne vrste.

Vodu „popila“ zemlja

Tragom priče „kako je voda otišla za izbjeglicama“, potpisnik ovih redova obreo se na području Višegradske župe, podno planina Gostilj i Janjać, koje čine prirodnu granicu između Srbije i naše domovine. U ovom kraju malo je povratnika, ali oni koji su se vratili na svoja imanja i nastavili život susreli su se sa fenomenom nestanka izvora vode.

Suho korito potoka

Prema kazivanju Sejada Hadžića, iz Velike Gostilje, od desetak izvora, koliko ih je bilo na širem području sela, danas ih ima samo tri.

– Zanimljivo je da su nestali sa lica zemlje i najjači izvori, kao da su u zemlju propali, a tamo gdje su bili sasušila su se stabla vrbe i johe – kaže Sejad sa kojim smo obišli i područje sela Mala Gostilja, Dubovo, Polje, Lasci…

Uvjerili smo se kako je i tamo isti slučaj. Odlaskom ljudi presahli su izvori koji su napajali ljude i stočno balgo. Nije bilo ni onih pored puteva, koji su gasili žeđ umornim putnicima.

Presahli potoci

Ni neki planinski potoci ne teku kuda su nekada tekli. Oni, koje su ratari koristili za navodnjavanje plodnog zemljišta, izgubili su tok. Kao da su zavukli pod zemlju, a na površini je zakržljalo nekada bujno rastinje.

Takav slučaj je i u nekim područjima rogatičke općine. U gornjem toku riječica Rakitnica, kod istoimenog naselja, stala je, razlila se i pretvorila u baruštinu. Ribe su otplivale nizvodno, a tamo gdje je bilo u izobilju potočnih pastrmki danas krekeću žabe. Ovakvom promjenom mnoga stabla najraznovrsnijeg autotohnog voća sasušila su se i truhnu u stajačoj vodi.

U područjima koja su zagonetno postala bezvodna, suše se i endemske biljne vrste. U nekada plodnom Osovskom polju, u kome se mogla naći autotohna vrsta jabuke „senabija“ i kruške „mednjače“, osušilo se i stablo endemske vrste bijelog brijesta. Zapuštenost, starost i bezvodica ugrožavaju i druge vrste šumskog rastinja, osim jedinstvene “mačje lijeske“ nadomak sela Živaljevići, koja je otporna i na najsurovije klimatske promjene.

Šukunđed

Ipak, sama priroda će se pobrinuti da sačuva neke endemske vrste biljaka kojih ima u ovim krajevima kao što su: žuta niska perunika – endem Balkana, zlatožuta divizma, derventski različak (kao reliktna biljka koja je preživjela i ledeno doba), rašljika, vrijesak, crnocvjetna čemerika, žutocvjetna čuvarkuća.

Tu je i planinska sasa koja se ne može presađivati i koju malo čije oko može „uživo“ vidjeti. U narodu je poznatija kao šukunđed, kome se pripisuju magijska svojstva kao kultnoj biljci ilirskog plemena Autarijati.

(M. Smajlović/aura.ba)

Komentari

komentara