Gojko Goša Elez, prozorljivac i parapsiholog iz kalinovačkog sela Šivolji: VIDOVNJAK KOJI PLETE I GLEDA U KARTE

Jesam li pomislio na nekoga, on me je nazvao ili je došao. To je živa istina. Mislim da me mogu mrziti samo loši ljudi. Ko god me voli, on je dobar i nema za mene ništa ružno da kaže

Gojko Elez je rođen 1946. godine. Predviđa budućnost uz pomoć graha i karata mađarica, ali i na osnovu viđenja onoga koji to traži ili ne traži od njega. Sve zavisi da li to osjeti da treba nekome. Sreli smo ga u selu Šivoljima, kod Kalinovika.

Pleteće igle

Selo se nalazi na jugoistočno od Kalinovika, na zagorskoj visoravni. Prilaznice kući su neobične, široke i posute šljunkom. Ograda oko kuće je ofarbana, sa kapijom od metalne konstrukcije, ukrašenom toplim bojama. Kuća – kao iz dizdilenda, plijeni pažnju prolaznika: crveni krov, bijela fasadna cigla, satelitska antena,  slika bijelog anđela na pročelju, terase od drvene ograde…Ispred je šuma, pečenjara sa stolovima i stolicama natkrivenim drvenim krovom i dosta kuća i štala..

Naš domaćin Gojko Elez ne dozvoljava da se stvori njegova vizija kako oko vidi, već kako on hoće da ti indukuje sliku o sebi. Želi da te dodirne psihom. Brz govor, praćen neurotičnim pokretima, odaje osobu koja je previše primala u sebe informacija iz vanjskog svijeta…

Primijetili smo da na nogama ima gumene opanke. A dok razgovara ne ispušta pleteće igle. Plete džempere, prsluke, priglavke, rukavice, šalove…. Dok ga čovjek posmatra, istovremeno izgleda i smiješan i ponosan. Te dvije slike se ne podudaraju, ali ali i ne sudaraju. Uspio je da u sebi spoji suprotnosti, kao što smo primjetili i kod drugih vidovnjaka i pjesnika.

Pitamo ga: Gošo, ljudi se bave proročanstvima sa ovakvim i onakvim predznacima. Bili smo kod vaše kuće i vidjeli smo čovjeka kojem ste vi pomogli da prepozna ono što ga čeka u budućnosti i izbjegne opasnost. Kako?

– Našao sam ga na otpadu, kod Mileta Ciganina u Šapcu, gdje sam kupovao dijelove za traktor. Kada sam ga vidio, osjetio sam da mu se može desiti  nešto vrlo ružno istu veče. Rekao sam mu da u naredna 24 sata ne bude u autu, jer vidim nešta ružno. Auto je bilo crne boje, bolje marke. Uveče je bombom raznešeno, a četiri su oštećena pored njega. Od tada sam ja njegov drugi Bog. Istina živa… Već trinaest godina, nema dana da me nije nazvao. Vodio me na VMA u Beogradu, na kontrolu, svugdje, svugdje, svugdje… Pomogao mi je u izradu planova za kuću i štalu, dovodio mi majstore da mi rade na gradnji kuće, razvođenju instalacije za struju, slikare, vajare.  Čovjek koji mi je naslikao bijelog anđela (anđela Gavrila), umro je od srca, a molio me prije smrti da dođem na šest mjeseci kod njega u Srbiju. Ja obožavam anđela gavrila. To je jedini svetac koji hoda po zemlji i prikazuje se, uništava žene koje jade rade. Kažu da je to jedini svetac moćan za opasne žene, koje rade zlo i  nanose zla ljudima i okolini.

Živa istina

Ima li još takvih slučajeva?

– Ima u Crnoj Gori, Sarajevu, Srbiji, širom BiH. Ima ih iz Njemačke, Australije. Među njima ima više žena nego muškaraca. Neke se obraćaju što nemaju djece, a neke što nemaju sreće. Jednom iz Lukavice, Glogovcu, sam na slavi rekao: ženu nemoj mijenjati, imaćeš djece, vidim dijete muško, kao da sam ga povio. Ima ljudi koji kažu sve detalje o sebi, a neki vole lagati.

Kako otkrivate ljude, po glasu, po pokretu, uzmahu…?

Po svemu. Kada sam bio u bolnici, dok je prolazila doktorica, ja sam je vidio kao djevojku. Pitao sam je: jesi li ti te i te žene kćerka? Odgovorila je da jeste. Rekao sam da je ista majka i da sam je poznao po leđima. Ona mu je rekla da to nije tako, već da liči na babu ”golijanku”. Rekao sam joj da liči na Miloša Dragovića, a da joj je baba ”golijanka” bila malo većoi baksuz. Rekla je da je tako…

– Jesam li pomislio na nekoga, on me je nazvao ili je došao. To je živa istina. Mislim da me mogu mrziti samo loši ljudi. Ko god me voli, on je dobar i nema za mene ništa ružno da kaže. Nikom ništa ružno nisam učinio. Ja sam u svom selu tako registrovao ljude. Ljudi koji su pakosni znaju mrziti. Kad je rasna i dobra, volim tuđu ovcu i kravu vidjeti. Imam komšiju Noga, koga neću do smrti zaboraviti. Hoće učiniti, nije tijesan, dok drugi nisu takvi; oni bi te uništili da mu zgaziš travu koja će se podići.

Zlo u ženama

Ni u jednom muškarcu, ako nije lud i alkoholičar, ne vidim zlo kao što je u većini žena. One su strašno opasne. Gdje god mogu zamućuju kuće, razvaljuju brakove, mrze rodbinu muža…

(N. Žugić/aura.ba)

Komentari

komentara