Ispovijest Banjalučanke: Moja svekrva je očima sijala strah i trepet po Banjaluci!

Malo sam istraživala po internetu i saznala za efendiju Alju Harića. Od njega sam čula da su uroci opasni, da mogu djelovati na ljude i životinje, te da čak i majka u neznanju može ureći svoje dijete. Posavjetovao me šta da radim, dao mi svoje zaštitne hamajlije i rekao da su svekrvine oči zaista opasne, ali, da na mene više neće djelovati. I zaista, bio je u pravu.

Aurina čitateljka Marija O. (36) iz Banjaluke, frizerka po zanimanju, dugo je patila zbog urokljivih očiju svoje svekrve. Punih deset godina sve joj je išlo nizbrdo. Nakon deset godina, otkrila je da su za to krive svekrvine zle oči. A onda je najzad našla način da riješi problem.

-Iako se za zle ili urokljive oči zna od pamtivijeka, tome nisam pridavala značaja, jer nikad nisam bila sujevjerna. Za mene su to uvijek bile samo bapske priče, puko sujevjerje. Uostalom, u mojoj porodici nikad se nije ni pričalo o tome, pa se logično, ni ja nisam zanimala za tu oblast. No, sve se promijenilo s udajom. Bilo je to prije deset godina – započinje Marija svoju ispovijest.

Sa suprugom je živjela u njegovoj porodičnoj kući. Sa svekrvom i svekrom na istom spratu. Svim silama se trudila što prije opremiti gornji sprat i iseliti se.

– Svekrva je od početka bila pravo zanovijetalo. Gledala je kad ustajem, kako sjedim, kako kuham, peglam, koliko cigara ispušim, kako se šminkam, šta oblačim, a brojala mi je i zalogaje te koliko vremena provodim u kupatilu.

– U roku od godinu iselili smo se na sprat i to je bio jedan od radosnijih trenutaka u mom životu.

– Zajednica jadnica. Moj sprat – moja sloboda, pjevušila sam po čitav dan ali, sreća nije dugo trajala. Iako sam se nadala da neću imati više kontakta sa svekrvom kao prije, ispostavilo se da ona nije tako mislila.

 Streljanje očima

– Insistirala je na tome da kuha ručak, navodno – kako se ja ne bi time zamarala, jer ionako previše radim. S tim je opet na mala vrata ušla u naš život. i nije ga napuštala. Opet se u sve petljala, činila me nervoznom. Od te nervoze i stresa, nisam mogla trudna ostati. Počeo me želudac boliti. Glava. Stalno sam bila kao pred nekom opakom komisijom, strepeći šta će mi reći. Od svojih roditelja nisam krila da pušim, od svekrve sam morala. Non stop me streljala svojim očima.

– Često sam plakala moleći supruga da odemo u podstanare.

– Tebi nigdje neće biti dobro. Do tebe je nije do nje. Zar ne vidiš da nam pomaže, olakšava život. Ti si samo nezahvalna i bezobrazna – branio je suprug svoju majku.

– A onda mi se natovarila na kosti s trudnoćom. Stalno me zapitkivala kad će beba. Smješkajući se, odgovarala sam joj da će se to desiti kad bude trebalo, ali sam se u dubini duše nervirala zbog njene ljubopitljivosti. A vjerujte, uzela sam bolovanje, otišla sa suprugom na more 20 dana i daleko od svekrvine radoznalosti i zanovijetanja, ostala sam trudna. No, nismo nikom ništa govorili dok nam ljekar to nije potvrdio. Nekoliko dana pošto sam joj saopćila da sam već dva mjeseca u blagoslovenom stanju – spontano sam pobacila. Teško sam to podnijela. Nakon godinu dana, opet  sam ostala u drugom stanju – i, nažalost, opet se sve ponovilo.

– Malo je reći kako sam se osjećala, a svekrva je sve pogoršavala svojim zanovijetanjem. A i ja nisam više mogla da šutim. Svima sam se žalila na nju. Tada mi je jedna komšinica dobronamjerno rekla da misli da moja svekrva ima urokljive oči.

Pohvali cvijeće, a ono se osuši

– Kad god mi je ona pohvalila ručak, narednih deset dana sam kuhala k’o amater. Ako bi mi pohvalila cvijeće, ono bi uvenulo. Hvalila mi je mačku, sutradan je auto udarilo. Bilo je još takvih scena, a kad mi je počela muža hvaliti kako je pažljiv, prestala sam se s njom družiti. Nisam htjela rizikovati da se u ovim godinama razvodim. Vjeruj mi, možda tvoja svekrva nije zla, ali ima nešto u njoj, njenim očima – skrenuta mi je pažnja.

– Od tada, budno sam pratila svekrvu drugačijim očima i uvjerila se u istinitost komšinicinih riječi.

– Malo sam istraživala po internetu i saznala za efendiju Alju Harića. Od njega sam čula da su uroci opasni, da mogu djelovati na ljude i životinje, te da čak i majka u neznanju može ureći svoje dijete. Posavjetovao me šta da radim, dao mi svoje zaštitne hamajlije i rekao da su svekrvine oči zaista opasne, ali, da na mene više neće djelovati. I zaista, bio je u pravu.

– Svekrva me ostavila na miru, a ja sam sljedeću trudnoću dobro iznijela i donijela na svijet sina. Aljini su me tretmani u duhovno nahranili, više uopće ne mislim na nju i njene gluposti.

Komentari

komentara