Ispovijest srpske kraljice kiča, šunda, kafana i skandala Vesne Vukelić Vendi: VJEŠTICE POSTOJE!

Spasilo me preobraćenje, vraćanje u vjeru. Samo u vjeri leži zaštita…Dok nisam bila u vjeri, bila sam ranjiva i izložena đavolu. Poput marionete u snažnim rukama koje su vukle konce… Na osnovu vlastitih iskustava javno kažem da eliksir ljepote, zdravlja i dugovječnosti leži u vjeri!

U javnosti se prvi put pojavila 1992. godine u emisiji Milovana Ilića Minimaksa kao pobjednica izbora Mis dekoltea i sve od tada pa naovamo, nije prestajala da sablažnjuje javnost. Na pomen njenog imena, uglavnom se oči prevrću.

Vendi je sve, samo ne skromna i stidljiva žena. Po mišljenju mnogih, njeno ponašanje je preslobodno, degutantno, erotski napadno. Poznata je po tome što nikoga ne štedi u svojim izjava, a posebno oštro napada svoje kolege. Ona se ne ustručava da opsuje, uvrijedi ili isprovocira, a na meti su joj se našle i Ceca i Brena, Jelena Karleuša, Seka Aleksić, Dragana Mirković, Goca Tržan i mnogi drugi.

No, u svojoj ispovijedi za magazin Aura, Vendi se “primirila”. Biranim riječnikom i tihim glasom govorila je o stvarima o kojima nikad prije nije.

– Ovo sam druga ja, posve nova. Na staru Vendi zaboravite. Sve što sam bila i sve po čemu me znaju, to nisam bila. Drugi su upravljali sa mnom magijom. Da, crnom, najcrnjom magijom što postoji.

Aura: Veliki broj ljudi ne vjeruje u magiju, a vi kao javna ličnost tvrdite da ste imali blizak odnos s njom?

– Ne blizak, nego preblizak. Pratila me još iz djetinjstva. Radi se o energetskoj vještici, jednoj ženi čije ime neću da pominjem. Ona me doslovno kidnapovala iz lifta i odvela u svoj stan da preobraća. Potom se upoznala sa mojim roditeljima, redovno nas posjećivala. Glumila nam je prijatelja. Živjela je u istoj zgradi kao mi. Infiltrirala se u naš svijet, i svojom demagogijom i čarolijama od mene napravila svog slugu, a javnu budalu.

– Vodila me po raznim mjestima, svojim vikendicama, koristila me svo vrijeme kao medij za svoje pročišćavanje. Zbog nje su mnogi nastradali. Posebno djeca koja su se družila sa mnom. Čudne su se stvari dešavale, saobraćajne i druge nesreće, galopirajuće leukemije i druge teške bolesti. Jedni su stradali, a ona se kao feniks iz pepela dizala nakon svake nesreće jača, mlađa i ljepša.

Aura: Gdje je danas ta žena?

– Ona je još živa, a njena kćerka je urednica jednog od popularnih srbijanskih okultnih novina. Njoj odgovara medij te koncepcije. Ona je obavila inicijaciju u vještičarstvo. To je sekta u kojoj se pripadnici sinergišu i astralno napadaju ljude. Pa pogledajte oko vas koliko ima živih mrtvaca, koji hodaju, lutaju bez cilja, ne znaju ni kuda. Ne znaju ko su ni šta su. Takva sam ja bila, dugo vremena.

Aura: Ali više ne? Kako vam je pošlo za rukom da se riješite tih nevolja?

Mene je sami Bog spasio. Bila sam dugo, predugo šibana svim njenim zlodjelima
Isisavala je iz mene energiju, život. I onda, spoznam ja vjeru. I prije sam išla u crkvu, ali, crkva kao da je bila zatvorena za mene. Samo sam palila svijeće i molila se Bogu pred ikonama, ali sam ustvari bila pored crkve, a ne u njoj. Biti “u crkvi” znači ići na svetu liturgiju, uzimati sveto pričešće, vjerovati srcem, tijelom i dušom…Vjera je izvor spasa, života. Vjera je istina i kad se čovjek priklanja istini, on postaje istina. Tako sam ja polagano dolazila do spoznaje, a što sam više vjerovala Bogu i njemu bila okrenuta, više me “ona” napuštala. Postajala je nemoćna, slabila je moć pomoću koje me od djetinjstva držala na uzici kao pseto…

Aura: Do spoznaje ste sami došli?

Da. Vidite, kako sam se približavala izvoru vjere, neke su mi stvari postajale jasnije. Sve blistavije. Naime, ko god poznaje svoju vjeru, mora isto tako odlično poznavati i kontravjeru. Izučavanjem monoteističkih religija, čovjek mora da izuči i ono što je kontra, ono što je tamna strana, a to je vjera palih anđela odnosno demona. Njihova nevjera, bezboštvo i grijeh koji su utkali u ljudske duše koje su svojom nemarnošću, nebrigom, pokvarenjaštvom srca uspjeli da zadrže to kao svoje karakterne osobine – to je to. I tako, učila sam, spoznavala i na kraju shvatila…sad sam ekspert za magiju. Znam na prvu prepoznati ko se bavi magijom, ali i čovjeka koji je opsjednut….

Aura: U tom periodu, šta je najgore ili najčudnije što vam se desilo?

– Teško je iz mraka izdvojiti najmračniju stvar. Sve vam je crno. Recimo, vrata su mi se sama otvarala, porodica mi je obolijevala, kao i ja. Niz misterioznih oboljenja, a doktori tvrde da smo svi izvrsnog zdravlja. Jedne prilike, bila sam na putu, i kad sam se vratila, na istočnom zidu moje kuće, gdje se nalazi mnoštvo ikona i gdje se inače molim, nešto je pištalo. Uzela sam Akatist i počela da čitam molitve. Ja čitam, ono stane. Ja stanem, ono cvrči. Uglavnom, na kraju je iz blata nekog izašla leptirica. To su bili zadnji pokušaji te vještice da me vrati na svoj put.

Inače, čitava karijera mi je bila ugruhana. Ona se bavila i mojom trudnoćom. Jedva sam ostala trudna i trudnoću sam iznijela tako što sam pobjegla u Švajcarsku. Ona je imala saučesnike koji su imali zadatak da me “obnavljaju” mrtvačkom vodom. Karijera mi je urušavana, pod konstantnom sam spregom bila ali, sve se vraća u životu. Ona je sad maltene na izdisaju, porodica joj je razrušena, kćerka joj se nije udala, nema djece.

Aura: Magija je uticala i na vaš izgled?

Jako! Ja sam bila u situaciji da se gojim, a primjerice ništa nisam jela. A ustvari, njena je debljina na mene prelazila. Sve, njeni kilogrami, ružnoća, prljavština. Ja sam vegetirala, bolovala, a ona cvjetala. Ipak, trebalo je dosta vremena da prođe da shvatim šta mi se dešava.

Pronalazila sam neke ogrebotine na stomaku, jednom znak pentagrama ucrtan. Jedne prilike sam se probudila, a u ustima mi je bio nečiji zub. Nije moj…Sad nisam ni u kakvom kontaktu s njom, znam da je nedavno unajmila jedan bračni par da me prati, ali mi ne mogu više ništa jer sam sad u vjeri. Sad mi ljudi prilaze i govore da sjajno izgledam, lijepo. Osjećam se i zdravo, puna sam energije i pozitivnih misli. Riješila sam se zla.

Energetske vještice

Čovjek je sastavljen iz tri komponente, tijelo kao ambalaža, duh koji se nalazi u glavi  i duša koja je unutar cijelih nas. Na relaciji duh – duša uvijek mora da postoji jedna određena ravnoteža. Mi kao ambalaža – dakle tijelo, samo reflektujemo stanje duše. Sve se u očima vidi.

Nažalost, mnogi ljudi su duševni mrtvaci jer ne znaju da su napadnuti astralno, od vampira koji isisavaju iz njih energiju i život, jer su došli do njihovog koda. Tim vampirima ne trebaju plastične operacije, liposukcije, saloni za uljepšavanje jer su došli do šifre osobe koja je mladolika, koja može da im služi kao hrana, pogonsko gorivo. To su energetske vještice, čuvajte ih se!

Spasonosni kokošinjac

Na nastupima je uvijek veselo, nikad ne znaš šta može da se desi, na kakve budale da naletiš. Sjećam se jedne svadbe kod Požarevca. Na momačko veče je došla neka banda. Izbila je tuča, a ubrzo i pucnjava. Praštalo je iz škorpiona. Muzičari i ja smo uletjeli u neki kokošinjac i tu smo čučali dok su meci sijevali na sve strane. Čula se vika, cijukanje, mladoženja je ranjen u nogu. Samo sam razmišljala da ne ostanem invalid.

(E. K./aura.ba)

Komentari

komentara