Iz iskustva priznatog francuskog travara Maurice Messegua: Egipatski kralj Faruk za doručak je jeo dvanaest jaja i 80 dkg mesa sa roštilja

Egipatski kralj Faruk

Maurice Messegue je liječio i egipatskog kralja Faruka, okorjelog kartaša, izjelicu i ženskaroša. Ovaj travar ne navodi od čega je kralj bolovao, ali kaže da se radilo o veoma rijetkoj bolesti. Susret kralja i travara desio se dva puta, prvi je bio u Francuskoj, a potom u Koubbahu

Francuski travar Maurice Messegue je upoznao, kako je rekao, i jednu od najrazmaženijih osoba na svijetu – Faruka, kralja Egipta. Dovoljno je bilo da mahne rukom ili ispusti maramicu pa da mu dotrče i ispune mu svaku želju. Nikakve veličine nije bilo u njemu, osim gojaznosti koja ga je samo činila agresivnijim.

U to doba Maurice je živio u Nici. Jednog popodneva, tek što se vratio s puta, pozvali su ga službenici kralja Faruka koji je odsjedao u blizini. Mauriciju nije bilo jasno odakle je ovaj veliki čovjek doznao za njega, ali nije bilo vremena za razmišljanje. Brzo se spremio i zaputio prema hotelu Paris gdje je kralj običavao boraviti. Zaredaše se hodnici, liftovi, pa ponovo hodnici… Nekoliko trenutaka kasnije ušao je u jedan salon žućkastozlatne boje. Za jednim kartaškim stolom zapazio je široki Farukov vrat, a zatim svilenu košulju s ružičastim prugama. Rakoše mu je da je kralj upravo završio svoju dvadeset sedmu noćnu partiju. Nadohvat ruke stajale su mu dvije boce šampanjca u posudi s ledom, velika kutija tek načetog kavijara i cijelo brdo pečenih pilećih bataka.

Privlačno čudovište

Stao je pomatrati svog ‘bolesnika’. Na fotografijama ga je viđao s bujnom crnom kosom, a sada mu je bila svijetlo smeđa i sasvim rijetka. Lice mu je bilo svježe, probdjevena noć ga nije obilježila. Među onim mrtvačkim licima suigrača, njegovo mu je izgledalo neobično živahno. Kartao je kao pravi kralj. Podjednako ga je zabavljao i gubitak i dobitak. O njemu kao igraču je malo znao, ali i to mu je bilo dovljno… Jedne večeri neki mu je suigrač prebacio kako je u ruci imao samo tri kralja, a rekao je da ima četiri. Faruk mu je odvratio:

– Zar sa mnom, kraljem Egipta, nisu četiri?

Zabilježene su brojne njegove «prevare» u kartanju, koje je sebi mogao priuštiti zbog svoje titule. Njegovi ministri su morali gubiti u igrama da bi on izvojevao pobjedu. Pored toga što ga je bio glas velikog kockara, bio ga je glas i velike izjelice. Za doručak je jeo dvanaest jaja i osamdeset dekagrama mesa prženog na roštilju.

O nekoj ozbiljnijoj bolesti nije moglo biti ni govora, u sebi je mislio Maurice, pa iz njega je izbijala izvanredna snaga. Nije bilo lako takvom čovjeku nametnuti dijetu, a bila je neophodna.

– Zaboga, priđite, gospodine Messegue! – obratio mu se. Na jedan njegov znak konobar se zaleti i pruži travaru čašu šampanjca koju on odbi. Nakon što je odbio i viski, pileći batak, kolače i havanu u očima mu je pročitao čuđenje i srdžbu.

– Zaista ste teški, gospodine Messegue. A da li će vam prijati ovo? – reče Faruk i pucne prstima, a uz travara se začas stvori prekrasna mlada plavuša. Umilno se stade maziti, spremna da pruži i najsmjelija zadovoljstva. Kako je travar ostao hladan, Faruk samo reče:

– U redu, ostavit ćemo je za kasnije.

Jednim pokretom ruke dozove onu plavušu, posjedne je sebi u krilo i stade je svojom ručetinom punom prstenja milovati po bedrima. Ubrzo mu i ona dosadi te ih sve otjera. Predstava je bila završena. Eto, kakav je bio čovjek, pravo privlačno čudovište, rekao bi Messegue.

Hitlerova polica

Maurice navodi da je kralj bolovao od veoma rijetke bolesti, koju zbog njegovog imena, funkcije i zaštite ne smije odati. Uspjeh je bio popriličan pa je zbog toga Maurice naknadno bio pozvan k njemu u Koubbah, nedaleko od Kaira. Njegova palača je bila veličanstvena, ali hladna. Sve sam mramor, bronca i zlato, te glomazni kristalni lusteri.

Od njihovog susreta u Francuskoj bila je prošla nepuna godina. Faruka je zatekao potpuno izmijenjenog. Otpalo mu je i ono malo kose što je imao, a znatno je i odebljao. Oči su mu utonule u salo i iz njih je izbijala neka prezriva okrutnost. Pružio mu je ruku neočekivano srdačno.

– Dobro došli u moj dom! – obratio mu se. A zatim nastavio:

– Gospodo, predstavljam vam gospodina Messeguea. Naređujem vam da se svi podvrgnete njegovu liječenju i da mu boravak učinite što ugodnijim.

Poslije toga Maurice je zajedno sa njim razgledao neke njegove predmete. Posjedovao je više stotina starinskih čudovišta, izrađenih od čistog zlata i dragog kamenja. Svojim zajedljivim primjedbama, Mauriciju je sasvim pokvario užitak razgledavanja.

– Volim te predmete zato što su pripadali ljudima koji su bili uvjereni da nikada neće doći u tuđe ruke. A eto, za smiješno nisku svotu pripali su meni. Ovo je toaletni pribor generala Klebera, a ono termometar ruskog cara. Ukrašen je zlatom i dijamantima, kao da mjesto u koje ga je sebi gurao smrdi manje nego kod drugih ljudi. Pogledajte policu što ju je Hitler poklonio maršalu von Brauchitschu. A ono je burmutica Fridrika II koju posebno volim zbog ugraviranog natpisa: ” Pripadala sam Fridriku II. On me poklonio svome sinu i ja moram ostati u obitelji.” Zabavno zar ne!?

Ostao je tu Maurice nekoliko dana i uživao u svim blagodatima luksuznog života. Dvije su ‘gazele’, s očima sjajnim poput baršuna, bile spremne da izvrše sve što od njih zatraži. Kako kaže, njegovi su nagoni bili zdravi pa blizankama nije bilo teško da udovolje njegovim skromnim zahtjevima. Ne krije da je iskoristio jednu noć sa njima.

– Ne bih povjerovao normalnom muškarcu koji bi tvrdio da se može oduprijeti takvoj poplavi naslade – konstatovao bi ovaj travar. Mauricijev boravak u kraljevoj palači je bio i zadnji susret – kralja i travara.

Veliki ženskaroš!?

Bivši egipatski kralj Faruk rođen je 1920. godine. Na prijesto je stupio 1936., a sa vlasti su ga zbacili pobunjeni oficiri pod vođstvom generala Mohameda Nagiba 1952. godine. Bio je posljednji monarh Egipta. Nakon rušenja monarhije u Egiptu 1952. samo nakratko je na prijesto stupio njegov maloljetni sin Fuad II, ali je već naredne godine proglašena republika na čelu sa generalom Nagibom. Faruk je umro 1965. godine u Rimu.

Kralj Faruk je važio za vrlo opuštenu, društvenu i ako se može reći raspuštenu osobu. Često je viđan u nekim od francuskih klubova u društvu dvije-tri miljenice. Jednu je ruku obično držao na nekoj od njih, a u drugoj čašu s pićem. Navodi se da je sam vrijedio više nego trideset gostiju. Prosječno je mogao pojesti šest pilića, masu školjki, rakova i nekoliko bifteka tokom jedne večere. Pored velikog izjelice, važio je i za velikog ženskaroša. Mnoge starlete svoju karijeru su započele upravo zahvaljujući druženju sa ovim kraljem.

Mauricijevi recepti

Upala krajnika

Potrebno: kopriva (listovi, po mogućnosti svježi), trputac (listovi), kupina (listovi), crvena ruža (latice), kadulja (cvjetovi) i ljubica (cvjetovi) – po jedan prstohvat od svega nabrojanog.

Priprema: prokuhajte litru vode pet minuta, a onda je skinite s vatre. Kada je postala jedva mlaka, prelijte je po mogućnosti u neku emajliranu ili plastičnu posudu, i dodajte mješavinu smrvljenog, odnosno isjeckanog bilja. Posudu zaštitite od prašine i pustite neka se bilje namače četiri do pet sati, a zatim taj ekstrakt prelijte u sasvim čistu bocu. Tim postupkom ste dobili biljni ekstrakt od kojeg pripremite otopinu za grgljanje.

Otopina za grgljanje: u četvrt litre prokuhane vode ulije se čašica ekstrakta.

Komentari

komentara