Je li general Praljak žrtva prokletstva Bosne: OSVETA MRTVIH DUŠA

Piše: Ahmed Bosnić

Jedni to nazivaju osvetom ili prokletstvom Bosne, drugi to objašnjavaju pukim narodnim praznovjerjem, treći to imenuju specijalnim ratom i neprijateljskom propagandom, četvrti kažu da je riječ o zlonamjernom pretjerivanju, za pete je to maštovito spekuliranje, izmišljotina i laž…

Postoji, zapravo, isuviše mnogo verzija i objašnjenja – pouzdanih, provjerenih i istinitih svjedočanstava – ali, bilo kako bilo, priče se već godinama poput nabujalih rijeka šire porušenom i uplakanom Bosnom i Hercegovinom, a zagonetni događaji koji su se tokom rata i u prvim poratnim godinama zbivali u Foči, Višegradu, Bijeljini, Banjoj Luci, Prijedoru, Kozarcu, Zvorniku, Srebrenici, Ljubuškom, Počitelju, Livnu, Jajcu, Stocu, Žepi i u mnogim drugim mjestima, selima i naseljima, potvrđuju da u svim tim pričama ima bar – zrno istine.

Uostalom, i mnoge zagonetne smrti i neriješena ubistva i samoubistva kao što je ovo posljednje pred tv kamerama, u Haškom tribunalu, ali i na prostorima ex-Jugoslavije – misteriozne nesreće i nestanci, ranjavanja, hapšenja i umiranja od teških i neizlječivih bolesti ljudi koji su koliko juče dijelili, rušili, palili i etnički čistili Bosnu i Hercegovinu, govore da već dugo nešto zagonetno i neobjašnjivo struji našim prostorima, nešto što progoni i izbezumljuje sve one koji su u minulom ratu žarili i palili, ubijali i silovali, rušili i pljačkali.

Kao u nekom fantastičnom igrokazu, iz dana u dan, stiže ih navodno – prokletstvo Bosne!
Spisak imena onih koji su na svojoj koži već osjetili bič sudbine sve je duži – počev od Riste Đoge do Arkana, Mauzera i Nikole Koljevića, od Bobana i Šuška do Slobodana Praljka. Ko je sljedeći?!…

Koga će stići prokletstvo Bosne?

Koga će progutati balkanska pomrčina? U koga će pucati? Čiji će automobil eksplodirati i izgoriti? Koga će zadaviti? Ko će umrijeti na uzavrelom gradskom pločniku? Ko je na redu? Za koga se baš sada, u ovom trenutku, ispisuje smrtna kazna! Čija svijeća odgorjeva posljednjim otkucajima srca?!
Spisak kandidata iz sva tri bh. naroda, kao i onih iz susjednih zemalja što su orgijali po Bosni i Hercegovini je predug, a pravda ne poznaje ni vrijeme, ni granice. Ne žuri, ali i ne zaboravlja. Kad-tad će pokucati na vrata. I naplatiti dug!

Prisjetimo se, Vuk Drašković je tri-četiri puta izbjegao smrt. Preživio je atake svojih krvnika, ali mnogi kažu da je već psihički uništen. Razoren. Mrtav čovjek. On već predugo mirno ne spava. Trza se na najmanji šum. Pogleda gdje su mu tjelohranitelji. Provjerava njihovu odanost. Plaši ga i sopstvena sjenka. Njegov život je ispunjen danonoćnim košmarima. Proganjaju ga “noževi” iz vlastitog naroda. Trpi strahove koje je sam projektovao. Ubija ga prokletstvo što je sam namijenio svojoj rodnoj Bosni. A – kakve li ironije – iza divlje hajke i nemilosrdne potjere, možda, stoje upravo oni s kojima je kovao planove o definitivnom nestanku Bosne i Hercegovine.

Gdje su danas silnici što su skoro četiri godine klali, ubijali i silovali nedužne starosjedioce Podrinja? Gdje su oni što su u krvavim noćima, ispunjenim vapajima nedužnih žrtava, poput aveti, zatirali fočanska i višegradska sela, Kozarac, Stupni Do, Ahmiće, Srebrenicu…? Strahujuli od noći i plašeli ih zore?

Kakve li sve noćne more preživljavaju dojučerašnji organizatori koncentracijskih logora, mučitelji i ubice? Gdje li se kriju? O čemu li razmišljaju?

Znaju li za prokletstvo Bosne? Jesu li svjesni da ne mogu uteči?

U jednom od brojeva iz 1997. godin beogradski magazin ‘Fenomen’ je objavio neobičnu i veoma zanimljivu i poučnu priču. Kada je srušena džamija Ferhadija, u Banjoj Luci su se počele odigravati teško objašnjive pojave: vrane, za koje se tvrdi da su zaštitnice čuvene džamije, masovno su te, a i narednih godina, “iz čista mira napadale ljude u Novoselijama, na lijevoj strani Vrbasa”. U tom dijelu grada, kako je poznato, prije rata su živjeli Bošnjaci da bi se, nakon njihovog protjerivanja iz grada, u njihove kuće uselili Srbi. Međutim, u Novoselijama niko od njih nije imao sreće.

Zašto?!

Umjesto odgovora, beogradski se magazin Fenomen prisjeća jedno od mnogobrojnih prorčanstava čuvenog srpskog proroka Miloša Tarabića: “Ko je Srbin u srpskoj kući, taj će i ostati!…” ‘Fenomen’, dalje, navodi da je Miloš Tarabić u svojim proročanstvima predvidio i rat u Bosni, te je “vidio” čak i ratna događanja u Banjoj Luci: “Zapadno od Tare ima jedna luka koja nema mora. Ona će ti, kume, biti sva u krvi ali je nikad niko pokoriti neće. Ta će ti luka postati središte svijeta!…”

Sada dolazi ono najzanimljivije. Poruka sličnog sadržaja, čiji je autor nepoznat, navodno je bila zapisana i skrivena u centru Banje Luke. Naime, poslije katastrofalnog zemljotresa, koji je l969. godine zadesio Grad na Vrbasu, srušeni su i oštećeni mnogi kulturno-istorijski objekti, a među njima i najstarija i najznamenitija banjalučka džamija. Od silnog se podrhtavanja tla srušio minaret na Ferhadiji, a beogradski magazin ‘Fenomen’ navodi da je oštećena i jedna kamena ploča, ugrađena u unutrašnjosti džamije. Na toj je ploči, kako tvrde najstariji Banjalučani, bila je ispisana poruka – gotovo identična onoj Tarabićevoj, koja se navodi u ‘Kremanskoj ruži’. Samo što je, kažu, na kamenoj ploči, koja je početkom osamdesetih godina misteriozno nestala iz džamijske avlije, bio upisan i datum kada će se odigrati ti neobični događaji!

Nevjerovatno!

Je li to uistinu moguće?!…

EPIZODA KOJU navodi beogradski ‘Fenomen’ spada u one nesvakidašnje događaje koje je teško racionalno objasniti, ali u koje narodi Bosne i Hercegovine duboko i iskreno vjeruju. Zar u vrijeme pred sarajevsku zimsku Olimpijadu, kada su zbog izgradnje sportskih terena i objekata gradska groblja preseljavana u Bare, zar u to vrijeme Sarajevom nije strujalo čudno upozorenje: Ne dirajte u groblja, jer će se udvostručiti?!

I, odista, deset godina kasnije, zahvaljujući ratu sarajevska su se groblja – udvostručila!
Niko se danas u gradu na Miljacki ne može sjetiti ko je odaslao zagonetno upozorenje. Ali ga se svi sjećaju.

U narodnim tradicijama Bosne i Hercegovine,isuviše je živih sjećanja na slična događanja. Ostala su zapamćena imena bezbrojnih silnika, koji su žarili i palili, rušili i pljačkali, i u ropstvo odvodili najodanije sinove i najnevinije kćeri Bosne. I šta se događalo? Kakva ih je sudbina sustizala?!…
Umirali su pod neobičnim okolnostima: umorni od bjega – otrovani, zadavljeni u zatvorskim tamnicama, javno pogubljeni, teško oboljeli, u ludilu skončali… Kažu, niko nije uspio uteči prokletstvu Bosne!

DEŠAVAJU SE, međutim, i daleko misteriozniji događaji, koji također potvrđuju tezu o osveti ili prokletstvu što naprosto izluđuju one što su se drznuli i ogriješili o sklad i suštinu Bosne i Hercegovine. Na mjestu gdje je bila Aladža džamija u Foči, kažu svjedoci, čuo se fantomski glas mujezina za sve vrijeme rata – mada u gradu gotovo da nije bilo niti jednog Bošnjaka! Ezan se, navodno, čuo i u Jajcu, Stocu i Počitelju, a iz kuća u kojima su mučeni, ubijani ili spaljivani nevini ljudi u Bijeljini, Brčkom, Zvorniku, Foči i Višegradu, noćima su dopirali bolni jauci, koji su naprosto izbezumljivali nove stanovnike tih gradova.

U Srebrenici novonaseljeni stanovnici kronično pate od nesanice i nesnosnih strahova. Noću im se pričinjavaju utvare koje ih progone i izluđuju. Događaju se zagonetna zbivanja, bez vidnog razloga ruše se krovovi kuća, a s prvim mrakom započinju neobjašnjive orgije po tavanima mnogih kuća – cika, vika, jauci, histerični plač i smijeh, zveket lanaca i potmula tutnjava. I ljudski krikovi!

U Zvorniku i Banjoj Luci sve se manje rađaju muška djeca, ljudi prate od strahova, depresija i neuroza, registriran je prekomjeran broj samoubistava, mladi ljudi bježe u tuđinu!…

Zvuči logično. Istina, moral, ljubav i pravda! Nisu li upravo to četiri stuba na kojima počivaju čovječanstvo, nadanja i vjera?! Nije li upravo to formula suživota u Bosni i Hercegovini?! Ko dirne u nju, kažu stara vjerovanja, neće imati mira u svom životu…
A mnogi su dirnuli. Zbog toga je danas njihov život ispunjen strahovima i košmarima.

SLIJEDI NASTAVAK

Komentari

komentara