Jedinstven hobi Marka Strukara iz Viteza: Za nepune četiri decenije prikupio oko 15.000 osmrtnica

Neko skuplja stare automobile, metalne valute ili poštanske markice, a ja, eto, što niko ne radi, prikupljam „putovnice“ za onaj svijet“ – uz dozu šale kazao je ovaj nesvakidašnji kolekcionar osmrtnica

Svaka osmrtnica je priča za sebe

Zvuči nestvarno ali je istinito: prikupljanje osmrtnica je hobi Marka Strukara iz Viteza! Ovaj iskusni kalemar i susretljivi Vitežanin, za skoro četiri decenije prikupio je oko 15.000 osmrtnica i u svoj dnevnik uredno ubilježio pokopane osobe. Zbog ovog možda jedinstvenog hobija u svijetu postao je poznat i izvan granica naše domovine. Kazao je uz pomalo zagonetni smješak:

– Neko skuplja stare automobile, metalne valute ili poštanske markice, a ja, eto, što niko ne radi, prikupljam „putovnice“ za onaj svijet.

Viteški „hroničar“

Marko, koji je omiljen i cijenjen među prijateljima kao poštenjačina i veseljak, kaže kako je počeo skupljati osmrtnice slučajno, da bi mu to kasnije postala „lijepa navika“. Čim se saznalo za njegov nesvakidašnji hobi postao je meta novinara koji su se uvjerili da to radi „temeljito“ poput nekih hroničara.

Marko Strukar – Bogata kolekcija

– Za svaku smrtovnicu postoji  uredna bilješka, fotografija umrlog, kraća biografija, mjesto ukopa, godina, datum… „Kao u matičnom uredu, kada tražite smrtni list pokojnika“, pojašnjava ovaj jedinstveni kolekcionar i nastavlja priču:“Prvu osmrtnicu koju sam skinuo sa stabla lipe u Vitezu i odložio u moju arhivu bila je osmrtnica moje majke.  Bilo je to 20. novembra 1979. godine kada sam se vraćao iz treću smjene.

– Od tada jednostavno ne mogu proći pored osmrtnice, a da je ne skinem i odložim u moju arhivu. Teško mi je pojasniti što me to privlači, ali volim imati ovakvu vrstu ‘dokumentacije’, prvenstveno  zbog dragih ljudi koje sam poznavao, svojih prijatelja i poznanika. Jednom i ne samo jednom sam kazao kada bi mi na jednu stranu stavili osmrtnicu, a na drugu kilogram pečenog mesa, ja bih posegnuo rukom za osmrtnicom!”

Osmrtnice svih nacionalnosti

U svojoj „kolekciji“ Marko ima osmrtnice svih nacionalnosti. Kaže kako  se po njemu prijateljstvo ne dijeli po imenima i vjeri, te otud njegov hobi ima onu „bolju stranu“ – zabilježiti „Bogom danu“ istinu. Na jednom mjestu, u njegovim zabilješkama, biće zbilježeno i sačuvano jedno vrijeme i ljudi koji su živjeli i prijateljovali zajedno.

Na pitanje novinara da li je imao poteškoća u skupljanju osmrtnica, uvijek dobronamjerni Marko je kazao da nije, našalio se na račun svoje supruge Nevenke koja je kazala da bi voljela da je izabrao neko drugo ‘zanimanje’, da bi potom ispričao anegdotu:

– Nikada neću zaboraviti kada me je moj imenjak, Marko, zaustavio na ulici i zamolio da ne skidam osmrtnicu njegove mati bar dok ne prođe jedna sedmica. Kako me znaju da sam isken rekoh mu; ‘Imenjače, da si ti meni živ i zdrav, a osmrtnica je već u mom džepu’.“

Anegdota sa granice

Malo je prostora da bi se zabilježile sve anegdote koje prate ovog nesvakidašnjeg kolekcionara. Ispričao je kako je bez daha ostavio carinike kada je prelazio granicu  BiH i Hrvatske prilikom snimanja emisije na HTV „Živa istina“.

– Dok su mu prekopavali automobil našalio sam se sa njima kazavši kako nisu neki carinici, jer sam preko granice preveo preko nekoliko tisuća ljudi. Da nisam imao uza se osmrtnice kao dokaz, koje su mi trebale u emisiji, ko zna kako bih se proveo?.

Vlastita smrtovnica

Marko je novinarima otkrio tajnu kako je pripremio  osmrtnicu u slučaju njegove smrti. Sasvim ozbiljno je kazao:

– Samo još treba upisati datum smrti. Ruku na srce volio znati hoće li ko moju osmrtnicu skinuti i arhivirati onako kako to ja uredno radim već punih 37 godina.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba)

Komentari

komentara