Kako Ivan Stefanović pčelari uprkos teškoj alergiji na pčelinji ubod: Priča o čovjeku čiji je svaki odlazak na pčelinjak ruski rulet

Imunoterapija je primanje injekcije sa otrovom na koji ste alergični ili nečega što imitira taj otrov

Jedan mi je ljekar savjetovao da batalim pčelarenje jer bi mi se zbog alergije svašta moglo dogoditi, a drugi mi je savjetovao da prođem proces imunoterapije. Odlučio sam se za imunoterapiju i nastavio pčelariti i od tog “incidenta” nisam imao nikakav problem više, a od tad me je ubolo na desetine, možda i stotine pčela. Ubadalo me je i po 5-6 pčela odjednom ali do alergijske reakcije nije došlo.

Ivan Stefanović (32) je serviser računara iz Mladenovaca. Pčelar je hobista unazad pet godina. Vlasnik je 33 LR košnice. Ali, Ivan je i više od toga. Naime, zbog alergije na pčelinji ubod, svaki Ivanov odlazak na pčelinjak je ravan ruskom ruletu. Ljekari su mu najoštrije sugerisali da “batali” pčelarstvo. Odbio je. Ljubav ka pčelama je jača. No, ovo nije priča u kojoj ćete čitati kako i gdje Ivan pčelari. Ovo je priča koju treba svaki pčelar da pročita, bio ili ne alergičan na ubod pčele. Ovo je priča koja vam jednog dana može spasit život. Vama ili nekome koga poznajete.

– S obzirom da sam alergičan na ubod pčele, a pčelar sam, imao sam želju da kroz svoje iskustvo pojasnim šta i kako činiti usljed ove vrste alergije, budući da je usred industrijalizacije i sve veće zagađenosti, alergija sve prisutnija u našim životima, pa samim tim i alergija na ubod pčele (procjenjuje se da oko 15% ljudi ima ovu alergiju). Potrudit ću se da dam odgovore na ova pitanja: kako sam ustanovio da sam alergičan, kako se sprovodi imunoterapija, kako pčelariti sa alergijom.

Pčele su mi bliske od malih nogu. Sjećam se kako su me kao malog ubadale dok sam sa dedom boravio na njegovom pčelinjaku. Deda je vremenom morao da batali pčelarenje, a ja godinama nisam više imao kontakta sa njima, sve do prije par godina kada sam riješio da se vratim pčelama. Zahvaljujući pčelaru iz Dubone kod Mladenovca, Miroslavu Pavloviću – Paji, ponovo sam se našao u tom svijetu.Uslijedili su i neki ubodi pčela usljed kojih se ništa značajno nije desilo – priča Ivan.

A onda je došlo proljeće, 2013. Prvi ubod i – haos.

Različita mišljenja ljekara

– Osuo sam se sav, imao osip po cijelom tijelu i svrab. Izgledalo je kao da me je buha izujedala po cijelom tijelu. Otišao sam kod ljekara i tada sam primio nekoliko injekcija te se osip povukao jako brzo, za 20-ak minuta. Nisam imao gušenje. Poslije toga sam po uputi ljekara, otišao na kliniku za imunologiju. Uslijedio je test na 15 alergena i ispostavilo se da samo na pčelu imam alergiju. Da nonsens bude veći, nisam imao alergiju čak ni na stršljena i osicu…

Dalje, pošto je zaključena alergija na pčelu, otišao sam na Institut za virusologiju, vakcine i serume “Torlak” i tamo mi je izvađena krv iz vene i detaljnom analizom je ustanovljeno da sam pozitivan na ubod pčele i da imam 3. stepen alergičnosti. Koliko sam se tada informisao, 5. i 6. stepen su najopasniji i ljudi s tim alergijama cijeli život moraju da nose vakcinu sa sobom. Naravno, tada sam se već zabrinuo jer je bilo evidentno da ću morati da batalim pčelarenje.

Pitao sam jednog doktora na Torlaku za mišljenje, a potom sam pitao i doktorku sa klinike za imunologiju (koja je i profesor medicinskog fakulteta) za savjet i dobio sljedeće odgovore.

Doktor sa Torlaka: najbolje bi bilo da te svaki dan ubada po jedna pčela ali samo jedna – ne više! Moj je otac imao najveći stepen alergije na ubod pčele i ja sam mu sproveo imunoterapiju i eno ga sad se bavi pčelarenjem.

Doktorka sa klinike za imunologiju: obavezno da batališ pčelarenje. Ti si imao burnu reakciju i postoje realni izgledi da se to ponovi i da bude svašta. Savjetujem ti i da med izbjegavaš jer i on ima otrova u sebi i on ti može nauditi.

Dakle, dobio sam dva različita savjeta. Odlučio sam da poslušam onaj koji mi se više dopao, a to je da nastavim sa pčelarenjem ali sam i krenuo na imunoterapiju.

Šta je imunoterapija?

Imunoterapija je proces koji traje 3-5 godina i uspješna je u 95% slučajeva. Prvih 16 nedjelja se ide svake nedjelje na primanje vakcine, a poslije isteka te 16. Nedjelje, terapija se nastavlja na svakih 4-6 nedjelja. Kroz imunoterapiju organizam se tjera da proizvodi antitijela na određeni alergen – u ovom slučaju na pčelinji otrov. Dakle, vakcina ne štiti čovjeka od uboda pčele već tjera organizam na prozivodnju antitijela!

Sastoji se iz četiri stepena sa po četiri doze, dakle 16 različitih doza. Kreće se od I stepena, doza 0.1, pa I stepen doza 0.2, 0.3, i 0.4, pa ako ni na jednu od tih vakcina nema reakcije, pacijent prelazi na drugi stepen i njegove četiri doze. Ako ima reakcija, onda pacijent ostaje na toj dozi dok je ne prevaziđe. Kada dostigne najveću dozu (IV 0.4) prima je do isteka imunoterapije, koja kao što sam napisao, ukupno traje 3-5 godina.

Ja sam nastavio da se bavim pčelarenjem i od tog “incidenta” nisam imao nikakav problem više, a od tad me je ubolo na desetine, možda i stotine pčela. Ubadalo me je i po 5-6 pčela odjednom ali nikada se više ništa nije desilo. S tim što naravno vodim računa, a evo i kako:

trudim se da nosim rukavice ali pošto je sa njima otežan rad i jako iritiraju pčele, obično radim bez njih ali ruke namažem sirćetom i radim oprezno jer su mi pčele uglavnom mirne sve dok nehotice ne ubijem neku ili me prva ubode, onda naravno “polude”

nosim bijeli kombinezon, čak i bijele čarape i bijele patike jer sam primijetio da kada obučem crne čarape, mnogo više uboda dobijem u članke nogu nego kada nosim bijele.

pola sata prije odlaska na pčelinjak popijem Xyzal, Pressing, ili neku drugi lijek protiv alergije tj. antihistamnik. Da napomenem i to da ti lijekovi ne pomažu ako dođe do reakcije jer im treba pola sata da djeluju. Zato ih je bitno piti pola sata prije početka rada. Doduše, Pressing sma počeo da izbjegavam jer uspavljuje i umara.

– kada doživim jedan ili eventualno dva uboda, odmah prekidam rad sa košnicama za taj dan i nastavljam tek 24 časa od uboda.

– u Grčkoj, dok sam bio na odmoru, kupio sam vakcinu sa adrenalinom koja je napravljena tako da je dovoljno samo da se “lupi” u butinu da bi počela da djeluje (iskoči igla i ispusti adrenalin). Dakle, nije potrebno znanje davanja injekcije. Platio sam je 30-ak evra. Ima je i u Austriji i u Hrvatskoj ali tamo koštaju oko 150 eura. Hvala Bogu, nikada do sada nisam morao da je koristim. Nju je korisno imati ako je pčelinjak daleko od hitne pomoći, ambulante ili doma zdravlja.

Sad, zašto sam se odlučio da ovo sve ispričam?  Ne da bih nekoga sa alergijom ohrabrio da pčelari niti demotivisao da nastavi da se bavi pčelarenjem i pored alergije. Cilj mi je da iznesem kroz šta sam sve ja prošao, da možda usmjerim na to kako se ponašati, kako se boriti sa time…I da znate da se svima može desiti. Postoje ljudi koji pčelare po 20 i više godina i kojima se i nakon tolikog staža, razvija alergija. Na sve treba biti spreman ali, treba znati i da alergija na ubod pčele ne znači nužno prestanak pčelarenja – ispričao je Ivan.

(E. K./aura.ba/arhiv BH pčelara)

Komentari

komentara