Kako je mladi Sarajlija Harun Karić u rekordnom roku stabilizirao šećer uz pomoć Krnjićevog sirupa za dijabetes? Sudbonosni susret sa policajcem iz Vogošće koji nas je uputio u Konjic!

Mirsad Krnjić

Nakon iznenadne prehlade i upale grla, Harunu su se usta počela sušiti, a temperatura ga je prikovala za bolnički krevet. Sarajevski ljekari su mu saopštili da ima dijabetes kojeg je uspješno izliječio biljnom terapijom konjičkog travara i humaniste, Mirsada Krnjića

Životna priča Mevle Karić (63) i njenog sina Haruna (23) sve je samo ne jednostavna. Njen sin Harun, prije šest mjeseci je teško obolio od dijabetesa, iste bolesti koja je prije sedamnaest godina prijetila da upropasti život njegovoj majci. Osim toga, Mevla ne radi niti ima ikakva primanja, kao ni njen muž i sin koji se nalaze na Birou za nezaposlene.

U kratkom telefonskom razgovoru, Mevla nam je ispričala kako je bilo živjeti sa svakodnevnom brigom za zdravlje svoga sina, ali i trenutka kada joj je pao kamen sa srca shvativši da će njen Harun, iz borbe sa dijabetesom, izaći kao uvjerljiv pobjednik.

Srce htjelo da iskoči iz grudi

– Prije nekih šest mjeseci Harun je dobio visoku temperaturu, usta su mu se sušila, a nije ga zaobišla ni gripa praćena bronhitisom. Noću je znao ustajati i po deset žaleći se na neizdrživu žeđ. Držao se za grudi kao da se plašio da će mu srce svakog trenutka iskočiti napolje – prisjeća se Mevla ovh mučnih dana.

– Vidjela sam da je đavo odnio šalu. Odveli smo ga u Hitnu, a tamo imam šta i da čujem. Izmjereni šećer mu je iznosio 34 jedinice. Zamalo nisam u nesvijest pala. Kako dijete od dvadeset i tri godine da bude šećeraš?! Odmah sam pomislila da ga je od mene naslijedio, sve je bilo moguće – kaže Mevla.

Harun, koji je u ovo vrijeme imao preko sto kilograma i nije se puno kretao. U koševskom Kliničkom centru je proveo trinaest dana gdje su mu ljekari davali svaki dan davali 75 jedinica inzulina koji je uspio šećer spustiti na sedamnaest podioka.

– Eto, doktori su mu uspjeli malo popraviti stanje, ali ja sam znala da se inzulinom ne može ništa izliječiti već samo odgoditi simptomi koji će se kad-tad ponovo pojaviti. Pa neće mi valjda dijete čitav život provesti kljukaljući se tabletama – priča nam Harunova majka.

Idemo do kraja sa terapijom!

Srećom po Mevlu i njenog sina, ova crna prognoza se nije ostvarila. Naime, dok je ležao u bolnici, Harun je upoznao jednog policajca iz Vogošće koji je nekim prirodnim preparatima prije nekoliko godina uspješno sanirao dijabetes.

– Ne bih spominjala imena, ali mogu vam reći da smo imali veliku sreću što nas je taj čovjek uputio na Mirsada Krnjića. Nisam imala šta da čekam, nazvala sam gosipodina Mirsada i ispričala mu sve o našoj situaciji. Kada sam ga upitala za cijenu terapije, rekao je 120 maraka.

– S obzirom da nemamo nikakvih primanja, odlučila sam da prodam svoje stare i vrijedne naušnice. I opet bih to učinila za zdravlje svoga djeteta. I tako, preuzela sam Krnjićevu terapiju i onako , u razgovoru sam Mirsadu spomenula kako sam došla do novca. Kada je to čuo, istog momenta mi je rekao da je terapija besplatna, za novac nije htio ni da čuje!  -iskrena je Mevla.

Harun je počeo trošiti terapiju, dobro se držeći savjeta koje je dobio od Mirsada Krnjića. Nakon četrdeset dana pijenja Mirsadovih čajeva i sirupa, njegovo zdravstveno stanje je danas odlično.

Zadnji nalazi su pokazali da mu šećer iznosi samo pet podioka, ne zamara se tako lako, a čak je i liniju doveo u red pa danas ima zdravih osamdeset kilograma. Inzulin još uvijek prima po preporuci doktora, ali smo i to sveli na minimum, jer Harun bez problema šećer drži pod kontrolom redovnim pijenjam Krnjićevog prirodnog soka – rekla nam je na kraju razgovora Mevla.

Komentari

komentara