Kako produžiti „rok trajanja“ tijela i uma? Besmrtnost više nije puka fantazija

Strah od nepoznatog i onoga što nas čeka nakon što umremo natjerao je čovjeka da od najranijih vremena počne tragati za eliksirom vječnog života kojim će zaustaviti starenje i jednom za sva vremena pobijediti smrt

Besmrtnost duše predstavlja stanje oslobođenosti od smrti i uništenja, odnosno postizanje vječnog života. Prema riječima Platona, najpoznatijeg filozofa i mislioca koji je ikada živio, sasvim je moguće da duša nadživi propast tijela. S druge strane,  Aristotel je smatrao da je duša samo jedan od oblika tijela i kako ona ne može postojati odvojeno od njega. Pojam besmrtnosti spominje se i u starozavjetnoj Knjizi Postanka i to u dijelu koji opisuje Henokovo uznesenje u nebo.

S druge strane, književna fikcija i holivudski filmovi već godinama obrađuju tematiku vampira, bića koja šetaju svijetom i nakon smrti i mogu živjeti „gotovo“ vječno, kao i postizanja besmrtnosti pomoću naprednih superkompjutera.

 

Ko je pronašao Kamen mudraca?

Prema legendi, Kamen mudraca je misteriozna alhemijska supstanca koja ima sposobnost pretvoriti obični metal u zlato. U tečnom obliku se može koristiti i kao eliksir života koji čovjeka liječi, pomlađuje, daje mu nevjerovatno dug život i ponekad – besmrtnost.

Dobivanje Kamena mudraca hemijskim metodama u laboratorijama značilo bi ispunjavanje Velikog djela (Magnum opus) koje je težnja i životni cilj svih alhemičara. Jedno od brojnih imena za koje se veže pronalazak Kamena mudraca je i Nikolas Fleming, francuski alhemičar koji je stekao reputaciju najuspješnijeg evropskog alhemičara i koji je uspio napraviti Kamen mudraca i navodno postići besmrtnost.

Dok je 1360. godine radio u Parizu kao prepisivač, slučajno je naišao na rijetke dokumente a među njima je bila i alhemijska knjiga oslikana neobičnim ilustracijama. Tekst je bio napisan na hebrejskom jeziku i Flamelu su trebale godine da otkrije njen sadržaj. Dok je putovao Španijom, sprijateljio se sa jednim Jevrejem koji mu je preveo ono što je pisalo u knjizi.

Tri godine kasnije, tačnije 17. januara 1382.godine tačno u podne, navodno je uspješno izveo alhemijski eksperiment pretvaranja žive u čisto srebro, a jedini svjedok ovog postignuća bila je njegova supruga Perrnelle. Nedugo poslije toga Flanel se za veoma kratko vrijeme obogatio, tako da je početkom 15. vijeka širom Pariza posjedovao više od dvadeset kuća, a osnovao je četrnaest bolnica i sedam crkava.

Umro je 1417. a s vremenom se pojavila priča kako on i njegova žena uopšte nisu umrli već da su otkrili tajnu besmrtnosti, čemu doprinosi činjenica da su im grobovi prazni.

 

Živjet ćemo vječno, ali kao kiborzi?

Da nam je neko prije pedeset godina rekao da ćemo u budućnosti komunicirati i najviše vremena provoditi buljeći u šareni ekran plastične kutije, vjerovatno biste ga nazvali ludim.  S obzirom da danas i sami svjedočimo kakvu tehnologiju svakodnevno koristimo, zar je zaista tako teško povjerovati da ćemo u skorijoj budućnosti uz pomoć tehnologije biti sposobni produžiti svoje živote pa čak i postići besmrtnost?

Prema riječima doktora, hirurga i informatičkih stručnjaka okupljenih iz svih krajeva svijeta, i koji već godinama rade na ostvarivanju sna o vječnom životu, ljudi će do 2050. biti u stanju svoje umove pohranjivati u superkompjutere koji će se zatim učitavati u nova, umjetno stvorena biološka tijela.

S tehničke i hardverske strane već su učinjeni prvi koraci. Naučnici i inženjeri  su razvili superkompjutere sposobne za pohranu oko 1,3 petabajta podataka, i na dobrom su putu da ih uz pomoć buduće tehnologije nadograde na 2,5 petabajta odnosno kiličinu informacija koja stane u naš mozak.

Prema procjenama najuglednijih svjetskih štrebera, digitalno pohranjivanje ljudskog uma bi se moglo uspješno ostvariti za nekih trideset do pedeset godina.

 

Ruski naučnik ubrizgao sebi bakteriju „vječnog života“

Historija je zabilježila da su potragom za eliksirom vječnog života bili opsjednuti svi slojevi društva, od najbogatijih kraljeva i sveštenika pa sve do običnih prosjaka na ulici. Situacija se danas nije nimalo promijenila, strah od smrti i onoga što nas čeka nakon što umremo je možda jači nego ikada.

Ipak, jedan ruski naučnik nije ni malo zabrinut jer je kako kaže, otkrio ključ vječnog života. Anatoli Broučkov, inače vođa geoloških istraživanja na Državnom sveučilištu u Moskvi tvrdi da je pronašao i u sebe ubrizgao 3,5 miliona staru bakteriju i da se zahvaljujući njoj već dvije godine nije razbolio niti umorio, iako radi k`o pas.

  • Radi se o bakteriji Bacillus F koju smo pronašli u jednom sibirskom jezeru u blizini regije Jaktuska, i nevjerovatno je da je ostala živa u permafrosu već 3,5 miliona godina. Razgovarao sam sa ljudima koji žive u okolini i rekli su mi da oni godinama piju vodu iz tog jezera i da žive natprosječno dugo te da se ne razbolijevaju.
  • Želio sam na svojoj koži da se uvjerim u njenu djelotvornost pa sam odlučio da od sebe učinim laboratorijskim zamorcem i ubrizgam je u svoj krvotok – otkriva dr. Broučkov, koji se kako kaže, već dvije godine nije ni prehladio.
  • Radim kao nikada u životu, ponekad i po dvije noći zaredom, ali se uopšte ne umaram. Od dana kada sam ubrizgao bakteriju nisam se niti jednom razbolio, nije me čakni grlo zapeklo! – uzbuđeno je ispričao Antoli Broučkov ruskim medijima.

Kako kaže, sljedeći cilj mu je otkriti kako bakterija Bacillus F usporava starenje i brani organizam od bolesti i odumiranja ćelija.

Također, pozvao je i druge naučnike da mu pomognu u daljem istraživanju kako bi ovo nevjerovatno otkriće iskoristili za dobrobit cijelog čovječanstva.

(aura.ba)

Komentari

komentara