Kako se u višegradsko povratničko naselje Šip „vratila“ tradicija? Bez zavičaja i starih običaja čovjek je kao drvo bez korijena

Povratnička kuća u Šipu

Najslikovitiji primjer korištenja starih sredstava za rad može se naći u povratničkom selu Šip, čime povratnici nastoje sačuvati i stare navike, od  načina obrađivanja zemljišta do prikupljanja sijena

Što iz ljubavi prema zavičaju i tradiciji, što iz nužne potrebe, u povratničkim naseljima višegradske općine, povratnici koriste poljoprivredni alat koji se koristio još u vrijeme kada u selima nije bilo struje. Tako se tradicija „vratila“ sa povratnicima koji ljetine.

Alat za košenje trave

U magazama obnovljenih kuća  i avlijama o tome najupečatljivije sredstva za rad, koja u ovom slučaju nisu muzejski eksponati već koriste se u svakodnevnim poslovima na selu, kao što su; kose i kosilišta, drvene vile, grablje, plug, teljig, jaram, klamfe, baglame, testere…

Kako se prave vile?

Najslikovitiji primjer korištenja starih sredstava za rad može se naći u povratničkom selu Šip. Na ovaj način povratnici nastoje sačuvati i stare navike, od  načina obrađivanja zemljišta do prikupljanja sijena. Jedan od onih koji prednjači u očuvanju tradicije je Hasib Hota. Zahvaljujući ovom zaljubljeniku u zavičaj i uzornom domaćinu gotovo da nema alatke koja se ne može naći na njegovom povratničkom posjedu.

Stogovi sijena

Dok je ovaj tekst nastajao uveliko su obavljali poljoprivredni poslovi koševine trave  i ubira ljetine iz vrtova organski zdrave hrane. Vrijedni Hasib s ponosom ističe kako je umnogome obnovio fond alata po kome su porodice Hota bile nadaleko poznate.

Kazuje: – Mnoge alatke su mojih i komšijskih ruku djelo, pogotovo one koje  koristimo za skupljanje sjena. Rijetko gdje možemo naći primjer kako se prave drvene vile, a evo mi to radimo kao što smo radili nekada. U šumi se posjeće odgovarajuće račvasto drvo jasena ili neko drugo još dok je svježe zapne se za ogradu ili maksus napravljen kalup i ostavi da se osuši. Kad dobije svoj željeni, čvrst oblik, skida se i koristi za sakupljanje sijena ili zabacivanja sijena na plast.

Zdrava hrana

Vile u fazi izrade

Povratnici u Šip, ali i u druga susjedna sela, među kojima je najveće i najpoznatije Drinsko, zadržali su i tradiciju obrađivanja zemljišta na način kako se nekada radilo. U pričama o zavičaju „u slici i riječi“, koje se mogu vidjeti i pročitati i na facebook stranicama, Hasib i njegovi zemljaci nastoje u povratničkim vrtovima proizvoditi isključio zdravu hranu koja izravno s njive stiže na trpezu: krompir, luk, grah, mrkvu, papriku, krastavice, paradajz.

– Iz ljubavi prema zavičaju nerijetko koristimo i domaća sjemena, a zemljište obavezno pognojavamo stajskim đubrivom, pa svaki proizvod, bilo to bilo povrće ili voće, kada se unese u kuću, cijela kuća zamiriše – kaže Hasib i dodaje kako vjeruje da će ljubav prema zavičaju i predani rad povratnika na selu sačuvati i selo i običaje. „Bez zavičaja i tradicije čovjek je kao drvo bez korijena“!

Hasib Hota (u sredini)

Bili čuveni kosci

U dobra stara vremena Šipljani su nadaleko bili čuveni kao kosci. Kazivalo se kako je bilo „malo onih koji su imali hrabrosti stati ispred kosaca iz ovog kraja“.

Hasib na svojoj fb. stranici pojašnjava: –  Tajna dobrog kosca  je u dobrom priboru. Prije svega potrebna je dobra, oštra kosa, pa još ako su nadaleko čuvene „šeherke“ ili „vrcarke“, koje su dobile imena po mjestima izrade, Šeheru kod Maglaja i Vrcaru (Mrkonjić Gradu). Dobro je imati i dobre belegije za oštre kose koja, kada je  oštra,  „zviždi“ kroz travu. Mi, povratnici, stalni ili privremeni, pobrinulismo se da i to imamo, kako bi se makar  podsjetili uspomena koje nas vezuju za zavičaj i naše pretke.

(M. Smajlović/aura.ba)

Komentari

komentara