Ljekoviti dodir Mirsada Jusufovića Tade iz Čaklovića kod Tuzle: Majstor za namještanje kostiju na čije se tretmane čeka u redovima

Zbog Tadinog odličnog poznavanja anatomije i „čarobnih“ ruku kojima liječi sve od bolova u kostima, spondiloze, iščašenja i diskus hernije, kroz njegovu kućnu ordinaciju prošlo je na hiljade zadovoljnih pacijenata iz svih krajeva svijeta

Za Mirsada Jusufovića Tadu, samoukog narodnog ljekara iz okoline Tuzle nema odmora. U svojoj skromnoj kućnoj ordinaciji dnevno izliječi i po dvadeset pacijenata koji su mu se žalili na bolove u kičmi, koljenima, zglobovima, rukama… Među njima se često mogu vidjeti i poznati političari, doktori i sportisti koji riješenje za svoje tegobe nisu mogli pronaći u savremenoj medicini. Mnoge od njih, Tado je spasio odlaska „pod nož“ i skupih troškova liječenja.

 Prvu kost „namjestio“ sa sedam godina

Mirsad za sebe voli kazati da je samouki fizioterapeut koji je sve što zna naučio od rahmetli oca Muhameda, koji je nakon Drugog svjetskog rata intenzivno počeo proučavati ljudsku anatomiju.

– I dan danas dok radim u glavi mi je uvijek slika rahmetli oca koji sa lulom u ustima ljudima „popravlja“ kosti. Uvijek sam bio uz njega dok je liječio pacijente i sa oduševljenjem sam posmatrao kako nam ljudi dolaze sa bolnim grimasama na licu, da bi nakon manje od sat vremena tretmana odlazli zadovoljni i sa osmijehom na licu – kaže Tado.

Prisjetio se i svojih prvih pacijenata koje je uspješno izliječio. Imao je samo sedam godina kada je vršnjacima „popravljao“ manja iščašenja zglobova i koljenja –  povrede nastale tokom igranja fudbala na livadama i sitnih dječjih tuča.

– Stalno se dešavalo da neko od drugova tokom igre padne i povrijedi nogu, koljeno ili prst. Ja bih im onda pomagao i vraćao kosti na mjesto. Moj otac je ubrzo primjetio da dobro radim i da imam prirodni osjećaj za namiještanje kostiju, tako da sam uz njegov blagoslov nastavio tradiciju samoukog liječenja. Od tog dana pročitao sam i brojne stručne knjige jer za ovaj zanat morate dobro poznavati anatomiju čovjeka, inače bi se moglo napraviti više štete nego koristi – priča naš sagovornik.

 

 Tadine ruke vraćaju fudbalere na terene

Da se dobar glas daleko čuje, najbolje zna 64- godišnji Tado, bivši uposlenik „Rudara“ i „Tehnograda“ u čijim se tretmanima smjenjuju „gosti“ iz Njemačke, Austrije, Italije, Makedonije, pa čak i jedan poznati pacijent iz daleke Malezije koji je zbog priča o njegovom uspješnom liječenju sjeo na avion i stigao u Čakloviće.

– Prije šest godina na vratima mi se pojavio fudbaler Muamer Salibašić, rodom iz Tuzle. Mučila ga je povreda koljena koja ga je duže vrijeme držala van terena. Nakon deset minuta masiranja i tretmana izliječio sam mu koljeno koje su doktori namjeravali operisati. Kasnije sam saznao da je ubrzo po povratka u Maleziju bez bolova ponovo istrčao na teren za svoj klub Sabah FA. Izgleda da je zadovoljan rezultatima i mojim radom jer mi se znao vraćati kada mu treba namjestiti zglob na nozi ili izmasirati bolna leđa – smije se Tado.

Iako je veoma uspješan u liječenju brojnih uganuća i povreda kostiju , postoje izuzeci kada Tado odbija rad i pacijente hitno upućuje na UKC Tuzla.

– Uganuća zglobova i slične tegobe liječim bez problema i to je „čas posla“. Međutim znali su mi ljudi dolaziti sa težim prelomima kostiju ili ukliještenom spondilozom, i tu im ja ne mogu pomoći jer je rizik od puknuća hrskavice prevelik. Tu narodna medicina nema šta tražiti i može doći do većih komplikacija.

– U tim slučajevima pacijente obavezno upućujem na Gradinu – iskren je ovaj poznati narodni ljekar.

„Hajmo se igrati Tade“

Na pitanje koliko koštaju njegovi tretmani, Tado odgovara da osim što ga je rahmetli otac uveo u „zanat“, od njega je pokupio i najbolje ljudske osobine koje su ga naučile da sreća i olakšanje na licu izliječenog pacijenta nema cijenu.

– Ma kod mene nema cjenovnika, svako plati onoliko koliko želi ili ima. Onaj ko nema, ne mora ni platiti. Novac mi nikada nije bio motiv niti pokretačka snaga. Zahvalnost pacijenta i znanje da sam mu pomogao svojim znanjem i rukama mi je dovoljna nagrada – kazuje jedan od najpoznatijih stanovnika Tuzle.

Kako bi ovi ljekoviti tretmani imali svoje majstore i u budućnosti, pobrinuće se Tadine tri unuke Nejla, Amina i Erna koje često u igri znaju reći: „Hajmo se igrati Tade“, nakon čega uzmu svoje lutke i na njima imitiraju dedine pokrete rukama i masaže.

– Nadam se da će barem jedna od njih upisati medicinu i dalje se usavršavati za fizioterapeuta . Još su male ali već vidim da su prirodno talentovane i sposobne da nastave porodičnu tradiciju – zaključuje popularni Tado.

 

(aura.ba)

Komentari

komentara