O ljudima i travama iz iskustva francuskog travara Maurice Messegue: Ko na život svoj polaže, taj se vrlo često važe

Liječiti slavnog francuskog političara Edouarda Herriota od reumatizma za Mauricija je bio vrlo izazovan, ali i zahtijevan slučaj. Taj pacijent je bio poznat kao velika izjelica, ali i vrlo «raspuštena» osoba. Valjalo se stalno vraćati i iznova mu skidati kilograme. Njegovoj raspuštenosti nije bilo kraja, čak se i u svojoj sedamdesetoj godini iskradao i u podrumima nalazio sa mladim i jakim djevojkama

Maurice Messegu, pored toga što je bio zaljubljenik bilja, bio je zaljubljenik i politike. Poticao je iz porodice u kojoj su politika i ragbi bili visoko cijenjeni za svaku mušku glavu. Zato je s razlogom bio oduševljen kada mu je na vrata pokucao šef kabineta gradonačelnika Lyona, Edouarda Herriota. Vijest o Mauricu i njegovom uspješnom liječenju je stigla i do ovog političara, pa je što prije tražio njegovu pomoć. Travar je bez oklijevanja prihvatio taj poziv. Ali, kada je šef kabineta, Friol, zatvorio vrata za sobom, Maurice pomisli da je to sve zabuna. Pa ko je on da smije liječiti predsjednika Edouarda Herriota? I od kakve bolesti?

– Svakako, bilo bi mu potrebno da izgubi na težini. Bio ga je glas velikog izjelice. Moguće je dakle da boluje od jetre. A sva je prilika da ga muči i reumatizam… No, šta ako se radi o nekoj drugoj bolesti? – pitanja i naslućivanja su prolazila Mauricijevim mislima.

Gojaznost je vaš neprijatelj!

Ne znajući od čega boluje bio je prinuđen da kofer do vrha napuni raznovrsnim biljem i sutradan, kada je imao ugovoren termin, se zaputi ovoj izuzetno važnoj političkoj ličnosti. Kada ga je sobarica uvela u sobu gospodina Herriota, Maurice je ostao zatečen. Ta velika prostorija je bila prepuna starinskog namještaja, ladice su stajale otvorene, posvuda su se vidjele razbacane novine, knjige i odjeća. Skromni travar nije očekivao da će doživotnog gradonačelnika Lyiona, nezamjenjivog predsjednika narodne skupštine, velikana Treće Republike koji je odbio da postane šef države, ugledati u sasvim drugačijem dekoru. A taj izvrsni učenjak, književnik i političar ležao je šćućuren na krevetu, u kratkoj otrcanoj spavaćici. Oko njega su stajali neki ljudi ozbiljna lica. Očito liječnici i poslanici.

– Priđite, Messegue. Kako je samo mlad. Pozdravite ovu gospodu. Oni već godinama podmazuju moj reumatizam – obratio mu se gospodin Herriot.

U njihovim hladnim i prezrivim pogledima Maurice pročita: «Šarlatan! Predsjednik očito počinje starjeti kad se, eto, obraća ovakvima.»

Gledajući svog čuvenog pacijenta, mladi travar se sjetio jedne otrcane vašarske krilatice: “Ko na život svoj polaže, taj se vrlo često važe! Gojaznost je vaš neprijatelj!

Pa i upita Herriota da li često provjerava svoju težinu. Priznati političar i državnik odgovori da to nikada nije praktikovao. (Maurice je smatrao da je prevelika debljina uzročnik mnogih bolesti). Uspješni travar obeća gospodinu Herriotu da će mu prvo ublažiti jake bolove, a da će za nekoliko dana moći i hodati bez štapa i voditi sasvim normalan život. Odmah je otvorio  svoj kovčeg s travama i počeo razmišljati o upotrebi i doziranju.

Brinulo ga je samo što će se predsjednik morati pridržavati i dijete, ali, kako će to ovoj izjelici saopćiti? Bojao se da ga ne otpusti. Ta nije liječio običnog čovjeka, već nekoga ko ga može «progurati» i učiniti mu reklamu. Odbaci te misli i poče razmišljati o biljkama. Svu pažnju mu zaokupiše diuretici: preslica, peteljke trešanja, kukuruzna svila, te biljke koje istovremeno imaju diuretično i antireumatično djelovanje, kao što su čičak, crveni luk, gorska suručica i korijen pirike.

Luk – mnogostruko djelovanje

Ponekad je vrlo teško odrediti koji će diuretik najviše odgovarati bolesniku. Neke biljke imaju mnogostruko djelovanje pa u nečemu mogu pomoći, a u nečemu izazvati neželjene posljedice. Tako je i s lukom. On služi kao sredstvo za jačanje, rastvaranje, iskašljavanje, pospješuje mokrenje, sprječava skepsu i skorbut, liječi reumatizam. A kad se tome doda da izvrsno pomaže kod začepljenosti i crijevnih fermentacija, ozeblina, rana, te prišta na prstu, spremni smo povjerovati da je univerzalan i bezopasan lijek.

Ipak, nije tako. Doktor F. J. Cazin ne preporučuje ga sangviničnim i žučljivim osobama, niti onima koji lako krvare ili boluju od kožnih lišajeva. Ne podnose ga ni neke osobe s bolesnom jetrom.

Iz relativno novijih stručnih radova doznajemo da ako luk i pomaže pri reumatičnim bolestima zahvaljujući velikoj količini sumpora, on može postati opasan ako su osobe osjetljivih jetara alergične na sumpor. Te se večeri Maurice kolebao da li da upotrijebi luk kao lijek. Kao diuretik se pokazao izvrsno i njegovom su pomoći često proradili bubrezi osobama oboljelim od uremije.

Sutradan je Herriot, čim je ugledao Mauricija, zapomagao prema njemu i upitao ga da li ima lijek za njegov reumatizam. Maurice skupi hrabrost i odgovori da ne namjerava liječiti reumatizam. Već njega! Pojasnio mu je da je reumatizam posljedica odviše kalorične i pretjerano obilne hrane. Gojaznost truje, tijelo izlaže velikim naporima i prisiljava na nepokretnost. Herriota je to mnogo oneraspoložilo pa se Maurice počeo pribojavati. Ali, je na kraju odlučio da primi savjet i posluša mladog travara.

Poznat po raspuštenosti

Nakon dvomjesečnog i strogo nadziranog liječenja Herriot je smršavio desetak kilograma i počeo hodati bez štapa. Međutim, kako nije mogao izdržati bez obilnih obroka ubrzo je ponovo vratio tih deset ilograma. Iskradao se noću kada su svi spavali i tamanio ono što je ostajalo od hrane tog dana. Inače je Herriot bio poznat po svojoj «raspuštenosti». Jedne večeri im se, uz pomoć štapa, čak i iskrao iz kuće, pa su i «žandari» morali reagovati. Našli su ga u nekom podrumu sa snažnom i mladom djevojkom. Valjan posao u njegovoj sedamdesetoj godini! Još se i smijao što ih je nasamario.

Maurice je postao svjestan da za gospodina, velikog Edouarda Herriota nema lijeka, upravo zbog te njegove raspuštenosti.  A ovaj mu je to nekoliko puta i rekao:

– Dragi moj Maurice, pusti me da proživim još ovo malo života bez ikakvih zabrana i sustezanja.

Mladi travar mu je ispunio tu želju. S vremena na vrijeme je išao do njega da mu ublaži jake bolove koji su ga mučili. Postali su i više nego «liječnik i pacijent». Njihova druženja i diskusije bile su svakodnevnica, sve do Edouardove smrti. Bez obzira na to što su mu tijelo dotukli bolest i starost, njegov duh je do posljednjeg daha bio jak i živahan navodi Maurice. Edouardo je ovom travaru bio ulaznica u visoko društvo. Liječio je na osnovu njegovog imena čak 75 državnih poslanika, drugih političara, poslovnih ljudi… no to mu nije pomoglo da se ne nađe na optuženičkoj klupi zbog svog liječenja. Taj spor je uz veliku borbu uspio dobiti i nastaviti sa liječenjima. Stigao je čak i do britanskog predsjednika Winstona Churchilla.

Mauricijevi recepti

Protiv kašlja

Sve veći broj oboljelih od pridošlog vala gripe, praćene jakim i dugotrajnim kašljem nas je ponukao da vam ovog puta poklonimo recept koji bi vam ovaj učitelj travara savjetovao za kašalj:

Potrebno: Poreč ( listovi i stabljike), divlji mak ( cvjetovi i zdrobljene čahure), dobričica (stabljike i listovi), bijeli sljez (izribani korijeni), metvica (cvjetovi i listovi), peršun (svježe isjeckan) i ljubica – po jedan pregršt svega nabrojanog.

Doziranje: količine su navedene za 10 l (ili, na svaku litru za namakanje stavlja se po jedan prstohvat bilja umjesto pregršta, 1 l = 1 prstohvat, 10 l = pregršt)

Priprema: prokuhajte litru vode (odnosno 10 litara, po potrebi) pet minuta, a onda je skinite s vatre. Kada je postala jedva mlaka, prelijte je po mogućnosti u neku emajliranu ili plastičnu posudu, i dodajte mješavinu smrvljenog, odnosno isjeckanog bilja. Posudu zaštitite od prašine i pustite neka se bilje namače četiri do pet sati, a zatim taj ekstrakt prelijte u sasvim čistu bocu. Tim postupkom ste dobili biljni ekstrakt od kojeg pripremite kupelje ruku i nogu.

Kupelji ruku i nogu: Prokuhajte dvije litre vode i ostavite da se hladi pet minuta. Ulijte u te dvije litre vode četvrt litre pripremljenog biljnog ektrakta. (Pohranite otopinu jer ćete je moći koristiti osam dana. Kod svake upotrebe samo je smlačite, a nikako je ne smijete zakuhavati niti dolijevati vodu). Kupelji nogu, u trajanju od osam minuta, moraju biti što toplije a obavljaju se ujutro natašte. Kupelji ruku u trajanju od osam minuta, moraju također biti što toplije a obavljaju se navečer prije jela.

(aura.ba)

Komentari

komentara