Prednosti i rizici vakcinisanja: SMRT ILI ŽIVOT?!

Puno je kontroverzi vezano za upotrebu vakcine, s puno argumenata kako za tako i protiv. Oni koji su a priori za, zaboravljaju kako svaka vakcina nosi i rizike, ne samo od nuspojava vakcina već i samog razvoja imunološke reakcije, ali i stabilnosti imuniteta. x Vakcine su opasni kum našoj djeci. Smrt u kolijevci (SIDS) nije bio poznat sve do uvođenja vakcine za veliki kašalj. Statistike pokazuju kako su nevakcinisana društva otpornija na viruse i bakterije.

Svijest ljudi na temu štetnosti vakcina sve više se budi. Ranije se nismo pitali šta je to što nam doktori s vremena na vrijeme iglenim žigosanjem ubacuju u organizam. Kakve su to medicinske čarolije koje teku žilama naše djece i opskrbljuju im vitalne organe?
Vakcine su od svoga uvođenja pa do danas bile podmukli kum: ubijale su nam djecu, ostavljale ih paraliziranima za čitav život. Stvarale su bolesti koje zažive prije, ili kasnije u odraslijoj dobi. Nažalost, kvalitet vakcine se vremenom i pokvario. Vakcine korištene u SFRJ svojim kvalitetom su debelo nadilazile ove koje se daju današnjim naraštajima. Otuda toliko bolesne, te imunološki neotporne djece među našim mališanima.

Dr. Jonas Salk, koji je smislio vakcinu protiv dječije paralize, sam je svjedočio pred američkim Kongresnim komitetom kako je vakcina bila glavni, ako ne i jedini uzrok svih prijavljenih slučajeva dječije paralize od 1961. godine.

Novija istraživanja pokazuju kako su relativno bezopasne dječije bolesti poput rubeole, zaušnjaka, velikog kašlja i difterije zamijenjene onim opasnim, kao što su meningitis, rak, leukemija, autizam, retardacija, neurološki poremećaji, alergije, astma, itd. Smrt u kolijevci (SIDS) nije bio poznat sve do uvođenja vakcine za veliki kašalj.

Opasna živa

Uzmimo primjer rubeole. Rubeola (male boginje) je bolest koja se manifestira osipom, a čiji se simptomi redovno povlače u roku od dvije sedmice. U davnoj prošlosti znalo se desiti da neko umre od rubeole ili neke druge zaraze za koju se danas daje cjepivo. Međutim, postoji tzv. biološka evolucija koja je vremenom dovela do izgradnje sigurnog imunog sistema, dakle, dovoljno jakog da se na adekvatan način nosi s ovim bolestima.

Većina zaraznih bolesti postale su bezopasne za čovjeka, pa tako i rubeola. Recimo, do 1955. godine bilo je 0,03 smrtnih slučajeva na 100.000. Zatim je 1963. godine J. F. Enders razvio vakcinu protiv ove zaraze, kada je otpočelo masovno vakcinisanje. Prema podacima iz 1969. godine, Svjetska zdravstvena organizacija je utvrdila kako su ljudi koji su vakcinisani protiv rubeole bili izloženi četrnaest puta većem riziku od dobijanja bolesti u odnosu na one koji nisu. Prenošenje malih boginja jasno je dokumentovano među vakcinisanim osobama. Pri nekim velikim epidemijama, 95% slučajeva bilo je vakcinisano (Federal Drug Administration Workshop to Review Warnings, 1992).

Difterija je rijetka bolest. Naprimjer, u Americi je 1980. godine prijavljeno samo pet slučajeva. Od 1900. do 1930. godine pad broja slučajeva difterije bio je veći od 90%. Kasnije je razvijena vakcina protiv difterije! Istraživanja pokazuju kako je većina zaraznih bolesti protiv kojih se daju vakcine gotovo sama od sebe iščezla prije uvođenja vakcina za njihovo sprječavanje. Iako se epidemije ovakvih bolesti i danas dešavaju, one se dešavaju upravo u onim vakcinisanim društvima. Statistike pokazuju kako su nevakcinisana društva otpornija na date viruse i bakterije.

Zašto? Zato što vakcine u sebi sadrže veoma štetne tvari koje dovode do slabljenja imunog sistema čovjeka. Također, sadrže u sebi kancerogene tvari i teške metale. U vakcinama postoji i živa – uzrokuje oštećenje moždanog tkiva i nervnih ćelija. Vlada SAD-a i farmaceutske kompanije (prije nekoliko godina u Georgiji) na jednom skupu su preradili podatke i ispalo je kako je živa korisna za mozak! Tom prilikom, snimljeni su njihovi razgovori: ne želim da ikada moja djeca budu cijepljena!

Pravo na istinu

Dr. Jonas Salk, koji je smislio vakcinu protiv dječije paralize, 1976. godine je i sam svjedočio pred kongresnim komitetom kako je vakcina bila glavni, ako ne i jedini uzrok svih prijavljenih slučajeva dječije paralize od 1961. godine. Također, ova vakcina je donijela sa sobom AIDS, zbog korištenja zaraženih majmuskih tkiva u proizvodnji. Iako je Salkova vakcina poslije prerađena, kvalitet nije mnogo poboljšan. Recimo, Izrael je 1958. sproveo masovnu imunizaciju protiv poliomijelitisa, tj. dječije paralize. Odmah je došlo do epidemije ove bolesti.

Vakcinisanje je obavezno u većini zemalja. Ukoliko roditelji ne daju svoju djecu na vakcinaciju, podliježu strogim zakonskim sankcijama. Uzmimo u obzir samo koliko je farmaceutski lobi jak i ko ga zapravo podržava! U BiH vakcinisanje još uvijek nije obavezno, tako da roditelji mogu odlučiti žele li svoju djecu dati na vakcinaciju ili ne.

Postoji mnogo istraživanja i podataka koji ne idu u prilog vakcinama. Krenimo samo od činenice da je ogroman broj djece ostao paraliziran za čitav život nakon što je primio neku od njih. Doduše, rubeola i ostale zarazne bolesti nisu nimalo poželjne u trudnoći, što je također veoma važno znati. Jedna bezazlena zaraza može potpuno uništiti plod. Postoje i registrovani slučajevi obolijevanja djece od onih bolesti protiv kojih nisu primila cjepiva. Pedijatri će nam navesti argumentovane podatke koji zaista idu u prilog vakcinisanju.

Šta reći, na vama da razmišljate. Ali, jedno je sigurno. Bilo da su vakcine poželjne ili ne, njihov kvalitet potrebno je hitno i što ranije promijeniti! Mislim da je vrijeme da običan građanin digne svoj glas i učini nešto za dobrobit sebe, svoje djece, te naše zajedničke budućnosti!

Tražimo bolje i sigurnije za našu djecu! Tražimo i zahtijevamo istinu! Ona to zaslužuju!

(Sanela Dizdarević/arhiv Aure)

Komentari

komentara