Priča o ljubavi čovjeka i plemenite divljači: Kada srna, divlja ljepotica, postane domaća mjezimica

Događa se jednostavno da odgojeno lane, koje odraste u srnu ili srndaća okruženo pažnjom čovjeka, želi ostati uz odgojitelja i neće da se vrati majci prirodi – kaže jedan od  ljubitelja životinja i prirode.

Iako stručnjaci tvrde da je spoj civiliziranog čovjeka i prirodne divljine nemoguć, u praksi ima primjera kako je sve moguće. Mnogi ljubitelji životinja  uspjeli pripitomiti razne vrste plemenite divljači kao što su srne, ali i vukovi, lisice, veprovi.

Jedan od naših sagovornika, Sifet Žgalj, član Lovačkog društva „Grebak“ ističe kako je uspijeh gotovo zagarantovan ako se počne „dresura“ od rođenja divljih životinja.

– Obično je riječ o mladuncima srne koja ostaju bez majke koju ubiju psi lutalice. Svaki savjestan lovac će pokušati spasiti lane od gladi, nauči ga da pije kravlje mlijeko, a šta će se kasnije dogoditi niko to ne može kazati. Događa se jednostaavno da tako odgojeno lane, koje odraste u srnu ili srndaća, želi ostati uz odgojitelja i neće da se vrati majci prirodi – kaže ovaj ljubitelj životinja i prirode.

  Mjezimac porodice

Nesvakidašnji mjezimac porodice Milenka Mitrovića iz Osojnice kod Doboja je prelijepo lane, koje je u trenutku nastanka našeg teksta imalo devet mjeseci starosti. Milenko ga je pronašao dok je kosio travu u voćnjaka u blizini kuće.

– Bilo je tek rođeno, bez majke u blizini, tako da sam ga odnio kući kako bi ga nahranio. Brigu o tome je preuzela moje sedamnaestogodišnja kćerka koja ga je hranila kravljim mlijekom, na flašicu – kazao je Milenko, ne sluteći kako će lane postati ljubimac svih u kući pa i sela.

Posebno je za njega ostala vezana Milena koja, kako je kazala, dijelila i jastuk sa njim. Za sada Mitrovići su odlučni da mlada srna ostane dio njihovog domaćinstva, tako da se može svakodnevno vidjeti kako slobodno hoda po dvorištu okružena pažnjom domaćina. Glavna briga je da se zaštiti od napuštenih pasa, a ona ne želi da se udalji od kuće iako su joj kapije otvorene.

 Farma srna

Brane Šućurović i supruga Nevenka iz Tovladića, kod Kotor Varoša, penzionerske dane provede uzgajajući srne na prostranom imanju, koje se nalazi tik uz rijeku Vrbanju. Sve je počelo prije nešto više od dvije godine, kada je Brane igrom slučaja došao do dvoje mladunčadi srne.

– Slučajno sam bio u prilici da dobijem dva laneta, koja su pronađena u šumi, bez roditelja, i odlučio sam da ih donesem kući i pokušam pripitomiti. Moja supruga se složila s tim i čak oduševila tom idejom  i tako smo počeli da pazimo i čuvamo srne-  ispričao je Brane i dodao kako su mu kasnije lovci donijeli još dvoje mladih, koje su takođe našli u šumi, a jedno mu je donijela jedna djevojčica koja nije mogla da drži lane u kući, a čula je da on već ima nekoliko srna i da ima dobre uslove da ih uzgaja.

Branetova supruga Nevenka kaže kako su od ukupno pet srna, koliko ih ima, dva su srndaći, a ostalo ženke.

  • Ovaj najstariji, koji je i vođa u njihovom krdu, sad je skoro pa podivljao i ne smije mu se prići blizu jer hoće da napadne ljude. Bio je baš umiljat kad je bio mlađi, ali sada kako ih je više zajedno nisu pitomi uopšte. Taj najstariji posebno čuva srne, ne dozvoljava da im neko priđe- kaže Nevenka.

 

Srndać se udomaćio

„Vlasnici“ ovih divnih šumskih divnih stvorenja su Slađan Nedić iz sela Brankovići kod Rogatice i Jovo Trivunović veterinarski radnik iz Osinja kod Dervente koji je ispričao zanimljivu priču:

– Svaki put kad bih otvorio vrata kapije i s njim izašao na njivu pored kuće i obližnji šumarak, lane se uvijek vraćalo sa mnom. Ustvari nije se nikako odvajalo od mene. U kući smo ga svi zavoljeli i svaki dan boravka s nama je otežavao da donesemo konačnu odluku o rastanku s lanetom, koje je dobro napredovalo i naraslo do svoje prirodne visine.

Roščići su već počeli izbijati, a prema nepoznatim osobama, lane, već pravi srndać je oprezno i ​​nepovjerljivo. Naš ljubimac se toliko se udomaćio da ne pomišlja na povratak majci prirodi.

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ)

Komentari

komentara