Prije 41 godinu poginula je slavna Silvana Armenulić: Od miliona ljudi oprostila se pjesmom „Da sam ptica“

Sudbina je htjela da u direktnom TV prijenosu za 20 – milionski TV auditorij otpjeva uživo kompoziciju „Da sam ptica“ koju je snimila 1974. godine za zagrebački „Jugoton“ i prodala u tiražu od preko 100.000 primjeraka. Kompozitor Jovica Petković od autorskih tantijema sagradio vikendicu, vratio dugove kumu Zaimu Imamoviću i kupio novog „jugu“

Omotnica Silvaninog LP-ija sa naslovnom numerom “Da sam ptica” iz 74. godine

Jedan mlađi muzički sladokosac nedavno je kazao ovako: „Kada želim da uživam u savršenim i maestralmnim izvedbama sevdalinki, ja prvo potražim da li je tu pjesmu snimila Silvana Armenulić. Ako, jeste dalje ne moram tražiti. U njenim izvedbama je određena jedinica mjere. Savršenstvo…“.

Zaista je ta slavna Dobojka Silvana – Zilha Armenulić (rođena Bajraktarević) zbog svojih glasovnih mogućnostu, ženstvenosti, elegancije i seksipila ostala upamćena kao prava ikona stila koja je plijenila pažnju prilikom svakog pojavljivanja u javnosti. Tako je bilo za života, a čini se da je tako i danas 41. godinu nakon njene pogibije. I dalje se o njoj i njenom životu ispredaju priče, iznose novi detalji i najavljuju kao ekskluziviteti.

Sudbina je htjela da se za Silvanu vezuje i sjajna, sada već antologijska pjesma „Da sam ptica“. Njen autor je Jovica Petković. Pjesma je prvi put izvedena na „Beogradskom saboru“ 1968. godine i u izvedbi Zehre Deović je prošla nezapaženo.

Silvanin nastup u sarajevskom Morića hanu

Tek kada je snimila Silvana Armenulić 1974. godine kao vodeću numeru na svom LP-iju sa 4 sevdalinke, dvije starogradske i šest komponovanih pjesama, „Da sam ptica“ je postala planetarno popularna pjesma. Tih godina sve radijske stanice su ovaj snimak arhivirale, a Silvana postavila nove mete u diskografiji. Album „Da sam ptica“ je prodat u tiražu od preko 100.000 primjeraka.

„Nikada više uz karijeri nisam zaradio novca, kao od tantijema za pjesmu „Da sam ptica“ u Silvaninoj izvedbi. Svaka tri mjeseca u vrećama sam dobijao para. Kupio sam novog „jugu“, tada najskuplji automobil u Jugoslaviji, sagradio vikendicu u okolini Sarajeva i svom kumu Zaimu Imamoviću vratio dugove – ispričao je kompozitor pjesme „Da sam ptica“ Jovica Petković u jednoj radijskoj emisji za sarajevski „Kalman radio“.

Presretan je što je i ova pjesma pronašla put do publike i što je uvrštena u najljepše bosanske sevdalinke. Diplomatski je tada kazao da je Silvana uradila veliku stvar za pjesmu „Da sam ptica“ 1974. godine, ali i da je Zehra Deović isto tako dobro otpjevala u ponovljenoj verziji devedesetih godina prošlog vijeka.

Silvana Armenulić i Jovica Petković

Za Silvaninu izvedbu „Da sam ptica“ kažu da je dostigla svemirska prostranstva. O njenim zaslugama za spašavanje pjesme od zaborava rijetko ko se usudio pričati u novonastalim zemljama bivše Jugoslavije. Čak i Omer Pobrić, koji je bio inicijator da Silvana snimi ovu pjesmu nije bio voljan javno svjedočiti. Godine 1973. u dvorani današnjeg sarajevskog Bosanskog kulturnog centra (tadašnji „Đuro Đaković“ Silvana je održavala solistički koncert povodom 6. aprila – rođendana Sarajeva. Pratio je orkestar Omera Pobrića.

Na generalnoj probi, uz kafe pauzu, Pobrić je hvalio Silvanine izvedbe sevdalinki „A što ćemo ljubav kriti“ i „Teško mi je jadnoj u Sarajvu sama“, a onda joj je predložio da snimi „Da sam ptica“.

„Bježi Omere, da me Zehra u top strpa. Znaš kako je sujetna! Ne želim nove skandale – govorila je Silvana, ali je Pobrić bio uporan:

„Prošlo je šest godina od tada. I Zehra je pjesmu zaboravila, nigdje je ne pjeva. A šteta. Dobra je pjesma. Ti ćeš joj dati dušu – ubjeđivao je Omer slavnu pjevačicu i počeo joj pjevušiti pjesmu.

U tom trenutku Silvana, od autora ovih redaka, iz sveske uzima dvolisnicu, piše riječi i počinje pjevati „Da sam ptica“. Dobrih pola sata su uvježbavali numeru za njenu koncertnu predstavu u Sarajevu.

U jesen 1974. godine zagrebački „Jugoton“ će pustiti u prodaju Silvanin maestralni LP album sa 12 pjesama, na kojem je vodeća pjesma bila „Da sam ptica“. Bio je to veliki zaokret u njenoj karijeri, odvažan i konceptualno revolucionaran u narodnoj muzici. U eri komponovane muzike, ona snima album sa sevdalinkama i starogradskim pjesmama, u kojima je oduševljavala aranžmanskim i glasovnim vratolomijama. Kao da je znala da publici i narodnoj muzici poklanja još jedan antologijski biser.

U niski dotadašnjih hitova “Nad izvorom”, “Šta će mi život”, “Rane moje”, “Ciganine sviraj sviraj”, “A što ćemo ljubav kriti”, “Srce gori jer te voli”, “Ja nemam prava nikoga da volim” nanizala je i umjetnički, možda, najvrijedniju i najsjaniju – nedostižnu interpretaciju “Da sam ptica”. Srcem je ispjevala. Ona je Bosnu u srcu nosila.

Sudbina je htjela da se ljubavi Silvane i Bosne svjedoči 10. oktobra 1976. godine pred milionskim TV auditorijem. Te nedjelje, oko 12 sati, u direktnom TV prijenosu sa jedne od najvećih turističko – privrednih manifestacija u tadašnjoj Jugoslaviji „Berba grožđa“ u Aleksandrovcu zapjevala je „Da sam ptica“. Pjevala je uživo uz narodni orkestar RTV Beograd, kojem je rukovodio čuveni violinista Miodrag Jašarević. Po pogledima im se moglo vidjeti da su oboje zadovoljni dok je Silvana pjevala, a oni je pratili u ovoj izuzetno zahtjevnoj pjesmi. Blizu deset hiljada posjetilaca je ovacijama pozdravilo Silvanu.

Niko nije primijetio da se umalo nije onesvijestila na sceni. Migrena joj je raznosila glavu, dan prije je imala i jedan nezgodan udarac. Povrh svega toga psihički je bila dotučena, bila se posvađala sa tadašnjim čovjekom svoga života, sportskim komentatorom Markom Markovićem, koji je te večeri prenosio utakmicu Španija – Jugoslavija. Brak sa Radmilom Armenulićem bio je samo na papiru, trebala je da se obavi samo još jedna rasprava o podjeli imovine i brige o zajedničkoj kćerki Gordani.

Silvana Armenulić i Miodrag Jašarević

I sada je autoru ovih redaka pred očima slika fontane u centru Aleksandrovca, iz koje je tog dana za vrijeme Silvanine izvedbe pjesme „Da sam ptica“ umjesto vode teklo crveno vino, simbol ljudskog rađanja i trajanja. Silvana je i tada izgledala kao princeza, pjevala je kao nikada do tada. Kao da je znala da odlazi na Pravedniji svijet. I otišla je. Poginula je u večernjim satima 10. oktobra, vraćajući se za Beograd u mjestu Kolari, na auto putu Niš – Beograd. Zajedno sa njom u smrt su otišli Miodrag Jašarević i njena trudna sestra Mirsada – Mirjana Bajraktarević.

Njena tek kupljena „ford granada“, jedno od 4 takva automobila u tadašnjoj Jugoslaviji iz nepoznatih razloga je prešla na drugu stranu saobraćajnice i zabila se pod kamion sa prikolicom. Satima su vadili raskomadana tijela sva tri umjetnika.

Otišla je Silvana kao miljenica jugoslovenskih naroda i narodnosti tog 10. oktobarskog kišnog jutra 1976. godine na Onaj svijet, ali i u legendu. Imala je nepunih 36 godina. Da je danas živa imala bi 77 godina, ali bi bilo veliko pitanje kako bi tekla njena karijera. Svi veliki Jugosloveni devedesetih godina, u vrijeme raspada Jugoslavije, proganjani su u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Podgorici, Novom Sadu, Ljubljani…. (E. Milić/aura.ba)

 

 

Komentari

komentara