Prof. dr. Salahudin Dizdarević: Sunećenje je vjerski, medicinski i estetski zahvat!

Obrezivanjem dječaka kod patoloških promjena prepucija preveniraju se infekcije mokraćnog sistema. Studija provedena kod dječaka do 3 mjeseca, pokazuje da od  75% dječaka sa infekcijom urinarnog trakta, čak 95% njih su bili neobrezani dječaci. Obrezivanjem  se smanjuje  rizik od  HIV infekcije te infekcije sa humanim papiloma virusom(HPV) koji može biti uzrok karcinoma grlića maternice te karcinoma penisa. Prilikom obrezivanja mogu se otkriti urođene anomalije penisa…

Kada je sud u Kelnu nedavno izrekao zabranu ritualnog obrezivanja u tom dijelu Njemačke, naišao je na žestok otpor islamske i jevrejske vjerske zajednice. Regionalni sud u Kelnu je presudio da obrezivanje dječaka iz vjerskih razloga predstavlja nanošenje tjelesne povrede, čak i ako se roditelji slože. Povod za takvu odluku u Kelnu odnosio se na ljekara koji je obrezao četvorogodišnjaka što je dovelo do medicinskih komplikacija. Pod utjecajem brojnih pritisaka, reagirala je i njemačka vlada koja će, kako tvrdi, donijeti zakon po kojem će obrezivanje ostati nekažnjivo.

Da li je sud u Kelnu pogriješio? Da li je obrezivanje samo vjerski čin ili ipak ostavlja posljedice i na zdravlje pacijenta, bilo pozitivne ili negativne?

– Cirkumcizija, obrezivanje ili sunećenje, u našoj regiji uživa status vjerskog čina. Međutim, danas se ovaj operativni zahvat obavlja ne samo iz vjerskih nego i medicinskih i estetskih razloga – pojašnjava prof. dr. Salahudin Dizdarević, profesor emeritus, specijalista opće i dječije hirurgije, dugogodišnji šef  Klinike za dječiju hirurgiju i direktor Hirurških disciplina u KCUS-u, trenutno u penziji.

Historijski dio obrezivanja

Historija obrezivanja stara je, po svemu sudeći, koliko i sam čovjek. Ostaci slika iz egipatskih grobnica koje datiraju iz 4000. p.n.e. često prikazuju cirkumciziju. Obrezivanje je nastavilo živjeti kroz Bibliju i druge vjerske knjige. Kod Jevreja neobrezanost je značila ekskomunikaciju. Za vrijeme Antioha IV, koji je vladao Judejom i Sirijom, obrezivanje je zabranjeno. Iako Jevanđelje po Luki tvrdi da je Isus obrezan osmoga dana, kao i apostol Pavle, kršćani su protiv obrezivanja ustali u prvom vijeku, kada su u Jerusalemu odbili cirkumciziju.

– Kod muslimana, obrezivanje ili sunećenje se vrši iz vjerskih razloga, a nastalo je preporukom Muhameda a.s. i provodi se od početka islama – pojašnjava prof. Dizdarević.

Danas, skoro da nema dijela planete na kojem se ne zna za obrezivanje, a pretpostavlja se da na svijetu ima između 30 i 40 posto obrezanih muškaraca. U SAD 90 posto cirkumcizija izvodi se pri rođenju djeteta.

– Na našim prostorima obrezivanje se uglavnom vršilo kada bi dječaci porasli, između druge i šeste godine života. Obrezivanje je vršio berbo ili berber i taj posao je obavljao sve do 1923. godine kada taj posao obavljaju obučene sunećije. Ministarstvo narodnog zdravlja stare Jugoslavije donijelo je te godine uredbu da sunet mogu obavljati samo osobe koje imaju dozvolu sanitetskih vlasti, a za koju su morali obaviti obuku u trajanju od šest sedmica – govori prof. Dizdarević.

U nastavku razgovora pojašnjava kako su berberi imali svoj “halat” za sunećenje koji se sastojao od britve i čengele. Čengela je instrument koji se sastoji od dvije metalne pločice širine 1 do 1,5 cm i dužine 5 do 7 cm, a koje su na krajevima pričvršćene i odovjene jedna od druge za 0,5 cm. Kroz tu šupljinu provlačila se kožica za obrezivanje koje je trajalo od 5 do 7 minuta.

– Kod našeg naroda obrezivanje je oduvijek predstavljalo porodično slavlje gdje se okupljaju porodice, pripremaju praznična jela i daruju dječaci u novcu, prigodnom odjećom ili igračkama – pominje neke naše lijepe običaje prof. Dizdarević.

Zašto obrezivanje?

Danas, nakon urađenih brojnih studija i istraživanja, dokazano je da cirkumciziju nije uputno samo uraditi iz religioznih ili tradicionalnih motiva. Postoje i brojne medicinske indikacije kod kojih se obrezivanje pokazalo kao odlična metoda prevencije i liječenja.

– Iz medicinskih razloga cirkumcizija se obavlja kod fimoze (nemogućnost prevlačenja kožice preko glavića), ožiljnog prepucija (kožice) koji je nastao zbog čestih upala (balanoposthitis) i parafimoze (nemogućnost vraćanja prepucijuma u normalni položaj nakon nasilnog prevlačenja istog preko glavića) – samo su neki od razloga koje pominje ovaj ugledni specijalista dječije i opće hirurgije.

– Obrezivanjem dječaka kod patoloških promjena prepucijuma (kožice) preveniraju se infekcije urinarnog trakta, smanjuje se rizik od HIV infekcije i infekcije humanim papiloma virusom (HPV) koji može biti uzrok karcinoma grlića maternice te karcinoma penisa. Nadalje, prilikom obrezivanja mogu se otkriti urođene anomalije penisa i mokraćne cijevi (hipospadija, epispadija, suženje vanjskog otvora mokraćne cijevi, rotiran penis u desnu ili lijevu stranu, savijen penis, nedostatak testisa u mošnjama i dr.) koje se na vrijeme mogu operativno zbrinuti – nabrajao je profesor prednosti cirkumcizije.

Profesor Dizdarević preporučuje da cirkumciziju obavljaju samo stručne osobe, a po mogućnosti dječiji hirurzi i urolozi kako bi se izbjegle moguće komplikacije i  prepoznale urođene anomalije gdje se ne radi obrezivanje, već se kožica sačuva za njihovo zbrinjavanje.

Nasrtaj na čovjeka

Postoje i oni koji su stava da cirkumciziju ne treba obavljati. Prvi napisi o njenoj nepotrebnosti pojavili su se 1949. godine, dok danas na internetu egzistira National Organization of Circumcision Information Resource Centers, organizacija formirana 1986. da bi osigurala informacije koje se tiču muške cirkumcizije. Kao osnovni razlog protiv navodi se navodni psihički šok koji dijete doživi prilikom obrezivanja.

– Danas cirkumciziju radimo najčešće dječacima starosti od dva mjeseca do godinu dana. U tom periodu djeca nisu svjesna da im se nešto radi na spolnom organu. Zahvat djeci do godinu dana radimo u lokalnoj anesteziji, dijete ništa ne boli i roditelj može biti prisutan kako bi se dijete osjećalo sigurnije. Starijoj djeci preporučujemo da se cirkumcizija radi u općoj anesteziji kako bi se prevenirale moguće psihičke traume – daje doktor odgovor i protivnicima cirkumcizije.

– U mnogim zemljama, među kojima je i Amerika, dijete se suneti odmah po rođenju. Smatra se da se kod novorođenčeta radi jednostavnija i poštedna cirkumcizija. Međutim, naša iskustva ukazuju da u toj dobi prepucijum (kožica) štiti glavić i od hemijskih i od fizičkih promjena.

Tog stava je i Američka pedijatrijska akademija koja tvrdi da nema indikacija za obrezivanje nakon poroda. Znači, otprilke dva do tri mjeseca bebi je prepucijum potreban da bi sačuvao integritet glavića.

Obrezivanje u lokalnoj anesteziji najbolje je uraditi od  trećeg do osmog mjeseca pa i do godinu dana. Za obrezivanje su potrebni uslovi kao za svaki drugi operativni zahvat. Kod nas je praksa da roditelj bude prisutan, a sam zahvat traje između 15 do 20 minuta – tvrdi prof. Dizdarević.

Zar promjena spola nije drastičan nasrtaj na čovjekovo tijelo i psihu?

Profesor Dizdarević osvrnuo se i na nedavnu presudu suda u Kelnu:

– O obrezivanju najviše mogu govoriti ljudi koji se bave tim. Njemačka kao katolička zemlja koja obrezivanje ne radi često i koja ne poznaje sve njene koristi, ne može da govori o tome. Obzirom da je cirkumcizija sastavni dio vjere nekog naroda i obzirom da su protekle studije napravljene na velikom broju obrezanih dječaka kod kojih, u starijem periodu, nisu zapaženi psihički niti fizički problemi, samozadovoljenje pri seksualnom aktu očuvano je a kod jednog broja ispitanika i poboljšano, odluka iz Kelna nema niti pravnog niti medicinskog uporišta.

Kažu da se time udara na integritet tijela!? Šta je onda sa promjenom spola, a dozvoljena je. Zar to nije jedan tako drastičan nasrtaj na čovjekovo tijelo!

(aura.ba/arhiva  Aure)

Komentari

komentara