SPOMENAR: Da je moja tonjakauša Bela u ljudskom obliku, bila bi najljepša žena na svijetu

Ovo su riječi Almira Šabanovića iz Novog Travnika, jednog od najuspješnijih odgajivača tornjaka u BiH, autohtonog bosanskog psa sa Vlašića o kojem su prije više od hiljadu godina prve zapise napravili bosanski Franjevci

 

Danas Almir u svojoj odgajivačnici ima desetine tornjaka i baraka, još jedne priznate bosanske pasmine pasa X Svi su aktuelni ili budući šampioni, kako na domaćim takmičenjima i izložbama, tako i u inozemstvu X Kako su od toplotnog udara naši predstavnici spasili bugarskog psa

Almir Šabanović iz Novog Travnika kaže da ni jedan pas, kao tornjak, ne može osvojiti čovjeka svojom ljepotom. Teško je ne primijetiti njegovu snagu, ponos, dobronamjernost kada te gleda jednim, a onda drugim okom, mahne svojim kitnjastim repom i kao da da ti kazuje: “Dragi moj prijatelju…”

U njegovu familiju prvo je došao tornjak Brundo Atos I, a na poklon ga je dobio od pokojnog Hrvoje Perkovića iz Travnika, vrijednog kinologa, koji bi život dao za tu pasminu.

“Tornjak je naujmiljatiji pas na svijetu” – kazat će Almir dok u zagrljaju drži Brundu Atosa II, potomka plemenitog Brunde I.

Almir je imao i prvu odgajivačnicu autohtonih pasmina u BiH, a treću u svijetu. Nazvao ju je “Gemyland”. Dao joj je ime po svome nadimku Gemy. Prijatelji su ga po tome prozvali “gemijem”, a on svoju odgajivačnicu – Gemyland.

Na svjetskim izložbama i smotrama prve zlatne medalje Almir je osvojio sa ženkom tornjakušom  Belom i na nju je posebno ponosan.

„Moja plavuša, moje ružno pače! Da je žensko u ljudskom obliku bila bi najljepša žena na svijetu – ponosan je Almir na nju.

Kaže da su je kao mladunče iz Splita 2000. godine vratili kao “škartirano štene”. Tamošnji stručnjaci nisu joj davali nikakve šanse.

„Sažalilo mi se na nju, jer iz očiju joj se vidjelo da je posebno draga, odana i plemenita. Polako sam radio sa njom, odgajao je i pripremao. Na prvoj izložbi na Vlašiću dobila je ocjenu četiri. Nastavio sam raditi sa njom i uspjeli smo. Bela je uizrasla u šampionku BiH i Evrope.

Njen temperament, odlučnost, ponos, pomalo i bahatost, a naročito upornost i neka posebna ljepota, uz Almirovu maksimalnu dresuru bili su odlučujući da u veoma kratkom vremenu Bela pridobije naklonost sudija i publike. Gdje god se pojavljivala rušila je sa trona dotadašnje šampione i prvake. Pred njom su i kraljevski psi bili u sjeni.

Objašnjava nam kako je tornjak poput malog djeteta, voli da se igra i mazi. Znatiželjan je, tvrdoglav, obožava  malu djecu. Voli se voziti u autu.

 – Tornjak vam je pseći gospodin, pun samopouzdanja, umiljate naravi – kaže Almir Šabanović i dodaje da je „Tornjak pseći gospodin“

Plemenit, snažan, skladan i čvrst; ne pretežak, skoro kvadratičan; prijatnog izgleda, koji mu daje višebojna, trobojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, s karakteristično nošenim kitnjastim repom. To je Tornjak! Staloženi psi, dobroćudni prema ljudima, ali ipak odbrambenog nagona kada su u poziciji da brane svoju teritoriju od ljudi ili zvijeri, posebno vukova.

Nerijetko je spreman žrtvovati i svoj život u izvršavanju zadataka. Tornjak je pas koji veoma lako shvata volju gospodara i lako prihvata obuku. Nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, skromnih zahtjeva u ishrani i smještaju. Nerijeto u zimskom periodu pored skloništa ostane da leži u snijegu koji ga često i prekrije.

Na području BiH još živi u velikom broju, kao specifičan pas koji je tu postojao i unazad bar 1.000 godina, a sasvim vjerovatno i puno prije.

 

Hroničari su ga zabilježili prije devet stoljeća pod imenom canis montanus, odnosno planinski pas. A od davnina stanovništvo ga je u tim krajevima nazivalo tornjak. Ime potiče od riječi “tor”, prostor u kojem borave i odmaraju ovce na planinskoj ispaši. Kada ovce borave u torovima tornjake je moguće vidjeti kako leže uz ogradu, ne dopuštajući nikome da se približi bez prisustva vlasnika stada, pa je jasno da ih je ova karakteristika zapravo i “krstila”.                          (arhiva aura/A. Hodžić)

Komentari

komentara