Staro Sarajevo: S Trebevića je teklo mlijeko sve do čaršije…

Na ovim stranicama objavljujemo zanimljive priče iz knjige “Legende iz starog Sarajeva” koju je priredio Vlajko Palavestra. Riječ je o legendama koje su već počele da blijede i rijetki su oni koji vam mogu ispričati neku od njih.

Priča prva:

Pripovijedalo se da je turski car jednog dana naredio Husrev-begu:

– Husrev-beže, sagradi dvije džamije u Sarajevu, jednu meni a jednu sebi!

U mlađega pogovora nema, te se Husrev-beg prihvati gradnje džamija. Prije nego što je pristupio gradnji, pozove on jednog neimara (graditelja) i upita ga:

– Šta treba najprije napraviti kada se zida džamija?

Neimar se začudi ovakvom pitanju, pa odgovori:

– Pa, džamiju!

Na to ga Husrev-beg dade pogubiti. Pozove drugog neimara i upita ga to isto, a ovaj mu odgovori da najprije treba sagraditi kuhinju gdje će radnici dobivati hranu. Husrev-beg njega otpusti, pa potraži trećeg neimara i postavi mu isto pitanje kao i prvoj dvojici. Neimar se zamisli, pa poslije nekog vremena odgovori da treba najprije izgraditi nužnik, da radnici ne bi poganili mjesto oko buduće džamije. Taj se odgovor dopade Husrev-begu, te povjeri gradnju tom neimaru. Kad je dovršio gradnju džamija kako mu je sultan naredio, javi caru u Stambol. Sultan je već bio dočuo da je jedna džamija veća i ljepša od druge, pa napiše naredbu u Sarajevo:

– Husrev-beže, džamija koju si napravio meni – neka bude tebi, a ona koju si napravio za sebe, neka bude moja džamija.

Sultan se bojao prevare, ali se sam prevario jer nije znao da je njemu Husrev-beg namijenio veću  i ljepšu džamiju. I tako se Husrev-begovom prozva veća i kićenija džamija, a manja i skromnija – Carevom. Ali, kažu da je i Careva džamija po nečem veća: u njenoj munari sagrađeno je 118 stepenica, a u Husrev-begovoj samo 115.

Priča druga:

Ima više od dvjesta godina kako je jedan ljetopisac zapisao u svoju bilježnicu narodno predanje:

– Pod planinom Ozrenom ima jedna česma koja se zove Ozrenska česma, a više nje se nalazi majdan (kamenolom) iz koga je Gazi Husrev-beg vadio mramor za gradnju džamije i hamama (banje). To mi je pričao jedan stari rob, a bilježim neka se zna.

Pričalo se u starom Sarajevu da je s Trebevića niz smrčeve oluke teklo do čaršije mlijeko, jer se mlijekom, umjesto vodom, gasilo vapno za gradnju. Tako ugašen kreč miješao se s pijeskom i bjelancetom od jaja da malter bude tvrđi. Još se govorilo da je u vrijeme gradnje Gazi Husrev-begove džamije jedan veliki direk, na kome su prije visili kandilji i uljane svjetiljke, usječen u Kovačićima, u kraju gdje su sada gusto sagrađene kuće.

Velike granitne stupove što drže trijem Begove džamije, vuklo je niz Lukavicu, iz Sarajevskog polja, po stotinu jarmova volova. Pričalo se da su se seljaci otimali čiji će volovi vući kamen, jer je Husrev-beg dobro plaćao. Nekom je čovjeku crkao vo vukući u jarmu i beg mu za vola odmah isplati marijaš (dva novčića). Na to seljak zakuka:

– Da su mi, bogdo, crkla sva četiri vola, obogatio bih se!

Toliko je u to vrijeme novac vrijedio.

(aura.ba)

Komentari

komentara