Tragom narodne predaje o nastanku imena sarajevskog naselja Jekovac: DUŠA JEKNULA, IME STIJENI OSTALO!

Najčešće se prepričava legenda o nesretnoj djevojci koja je, zbog neuzvraćene ljubavi, izabrala smrt skočivši sa stijene u ambis: dok je padala, jek njezine duše imao je jeziv odjek!

Kobna stijena na Jekovcu, koju prekriva gusto rastinje i koja se visoko uzdiže iznad istočne kapije ulaza u grad Sarajevo, vjerovatno je jedno od najmisterioznijih mjesta u gradu pod Trebevićem, bar kada je riječ o suicidima.

Ne postoje pouzdani podaci koliko je nesretnika skokom u smrt s ove stijene okončalo život, ali priče iz prošlosti koje se i danas prepričavaju i novim slučajevima “obnavljaju”, ukazuju na to da je ovo mjesto bilo i ostalo pogubno za one koji se nisu mogli nositi sa ljubavnim jadima, bolestima i drugim životnim nedaćama.

Opravdanost legende

Da ima nečeg misterioznog, što se vezuje za ovo “ukleto mjesto” i naše vrijeme, uvjeravaju nas vijesti iz “crnih hronika”. Koliko smo uspjeli zabilježiti, u proteklih osam godina dogodila su se dva samoubistva.

Skokom sa ove kobne stijene okončali su živote 53-godišnji Bahrudin Mangafić (23.februara 2006. godine) i 34-godišnji Nezir Mešanović (10. maja 2010.godine), obojica iz Sarajeva. U oba slučaja obdukacijom je utvrđeno da se radi o suicidu.

Samo ova dva podatka ukazuju opravdanost legende koja kazuje kako je stijena dobila ime, a po stijeni, kasnije, i naselje Jekovac.

Najčešće se prepričava ona o mladoj i lijepoj djevojci koja je, zbog neuzvraćene ljubavi, skočila sa stijene u smrt. Dok je nesretna ljepotica  padala u ambis, “jek njezine duše imao je jeziv odjek, takav da je ozvanjala dolina”.

 Kad riječ odjekne

U narodu se prepričava kako su kroz daleku prošlost skokom sa stijene okončavali živote: ljubavnici, trgovci, hamali, beskućnici i ini nesretnici kojima su nevolje i brige zagorčavale život. Magično ih je Zlohudi zov stijene prizivao sebi i vodio u strašnu smrt.

Međutim, ima i druga narodna predaja koja kazuje da je Jekovac dobio ime po tome što “riječ izgovorena gore, na Jekovcu, tri puta odjekne”. Imaju sarajevski šereti i dopadljivu doskočicu koja “omekšava” predaju o stijeni koja “jezom” priziva nesretnike: “Šaneš li, ba, na Jekovcu, na Babinom zubu odjekne!”

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

Komentari

komentara