U čemu pripremate hranu? Zaobiđite teflon!

Nakon što je prije nekoliko godina Američka uprava za hranu zatražila od proizvođača da za 95% smanje količinu perfluorooktanoične kiseline (PFOA), jer su istraživanja pokazala da je ovaj sastojak kancerogen, dolazi li vrijeme, za moderan način života, nepraktičnog keramičkog i drugog posuđa, koje je daleko zdravije od teflona ili posuđa od nehrđajućeg čelika. Nauka se slaže da i za posuđe, kao i za hranu, važi isti kriterijum – što zdravije, to bolje

Povezani sadržaj: Ispušta li zagrebana teflonska tava otrove u hranu i treba li je baciti?!

U svijetu se sve više govori da je pravilna ishrana od posebne važnosti za zdravlje, ali i da najzdravija hrana može izgubiti svoju hranljivost ako se ne sprema na pravi način i u zdravom posuđu. Mnogo posuđa je na svjetskom tržištu i u prodavnicama i veliko je pitanje koje izabrati. Da li je taj izbor lak?

Ono treba da olakša spremanje hrane kao jednu već ustaljeno sporednu djelatnost, koja samo treba da bude u službi što efikasnijeg permanentnog radnog angažovanja i takmičenja.

Nezdrava strana brzine

U skladu sa arheološkim nalazima, znamo da je posuđe od gline ili zemlje prije više hiljada godina bilo korišteno za spremanje hrane. Takvo posuđe se stavljalo na otvorenu vatru gdje se hrana dugo krčkala. Posuđe današnjice u svijetu se u velikoj mjeri razlikuje od posuđa koje se nekad koristilo, prije svega zahvaljujući razvoju tehnologija i mogućnostima kreiranja sa raznim raspoloživim materijama. U skladu sa brzim načinom života, primat su preuzeli lakši, brži prenosioci toplote, sa manje sporednih nelagodnih efekata koji oduzimaju vrijeme, kao što je lijepljenje hrane za dno posuda. U svijetu su tako postali ekstremno popularni teflon, aluminijum, danas sve više posuđe od nehrđajućeg čelika, a pojavljuje se i novo posuđe od silikona itd.

Ranije, da bi se spriječilo lijepljenje hrane za dno posuđa, korištene su niže temperature ili više masti i tečnosti. Danas, u eri brzog življenja, teflonsko posuđe u kojem se hrana ne lijepi preplavilo je svjetsko tržište i nalazi se u skoro svakom domaćinstvu. To je visokoreaktivno posuđe, sadrži plastične polimere (silikon je izuzetak). Površina ovakvog posuđa je presvučena sintetičkom smolom.

Najnovije vijesti govore da je vlada SAD odlučila da praktično naredi proizvođačima da smanje upotrebu osnovnog sastojka teflona, perfluoroktanočne kiseline (PFOA) za 95% jer su istraživanja pokazala da je ovaj sastojak kancerogen. Tako je praktično i najavljen kraj proizvodnje teflonskog posuđa!?

S druge strane u svijetu se obavljaju i istraživanja koja su pokazala da ovi materijali mogu da imaju veoma negativan utjecaj na naše zdravlje. Nasuprot tome, materijali kao što su drvo, zemlja, odnosno glina, keramika i staklo daleko su nam bliži i daleko blagotvorniji za naše zdravlje. Ali, ono što je zdravije nije istovremeno i ekonomičnije. Tržišna utakmica u svijetu stvorila je jednu logiku koja se razvijala među proizvođačima, a to je da proizvodi budu što jeftiniji, pogodniji, funkcionalniji, a nije se dovoljno istraživalo na koji način to može da utječe na zdravlje ljudi, korisnika takvog posuđa.

Nereaktivni i reaktivni materijali    

Otkriveno je da molekuli iz hrane reaguju u dodiru sa sintetičkim i metalnim jonima. Postoji dobar razlog što se staklo i keramičke posude koriste u hemijskim laboratorijama gdje je od krucijalne važnosti da sudovi ne reaguju s materijalima. Sve se više preporučuje da se prilikom kupovine kuhinjskog pribora i sudova razmisli o mogućoj reaktivnosti materijala od kojih su napravljeni. Zemljane posude i keramičke posude su nereaktivne. Razvijaju najefikasniju i najblagotvorniju toplotu za spremanje hrane, što omogućava da se pojavi širok spektar ukusa. Prvobitno korišteni za duga krčkanja ili pečenja, ovi divni, ali krhki i krhki sudovi, nepraktični u ovom današnjem svijetu, osjetljivi su na lomljenje i zahtijevaju pažljivo rukovanje.

Emajlirano posuđe, također je jedan od boljih izbora. Uz pažljivu upotrebu fini emajl može da traje jako dugo ukoliko se tanki sloj emajla ne okrnji, oguli, izgrebe (što lahko može da se desi). Jednom izgrebani emajl lako će se naći u hrani, a to je već opasnost za zdravlje.

Silikonsko posuđe, koje se sada forsira u svijetu, također je nereaktivno, a smatra se sigurnim za upotrebu do 220 stepeni C. Ako se grije na većoj temperaturi, počinje da se topi, ali ne ispušta otrovne materije. To je zbog toga što je silikon mješavina pijeska i kiseonika. Ovo posuđe svijetlih boja najviše se koristi u svijetu kao posuđe za pečenje u rerni.

Od reaktivnih materijala, nehrđajući čelik je najmanje reaktivan i za mnoge ljude u svijetu je najsvestraniji i najzdraviji materijal, pa zato preuzima primat od aluminijskog posuđa. Hranu iz ovakvih posuda treba iznijeti odmah po spremanju kako bi se smanjila mogućnost da dobije metalni okus. Kad se posuda od nehrđajućeg čelika jednom izgrebe, pokušajem brisanja dolazi do isticanja metalnih jona. Zato je bolje ne ribati ga. Ako je nešto zagorjelo na dnu, trebalo bi posuti to mjesto sodom bikarbonom i ostaviti da stoji preko dana. Soda će odlijepiti zagorjelu hranu.

Sudovi od livenog gvožđa dobri su za brze hljebove, palačinke i za dinstanje povrća. Ali ne treba u njima kuhati supe, tečnu i kiselu hranu pošto ova hrana reaguje sa gvožđem iz suđa. Iako supa kuhana u livenom gvožđu postaje obogaćena gvožđem, to nije biološki adekvatno gvožđe, pa prema tome nije poželjno.

Prednost prirodnim materijalima

Najpoželjnije posude za pripremanje hrane su one od prirodnih materijala: stakla (različite vatrostalne posude u kojima može i da se kuha i da se peče), keramike, gline (koja mora da bude dobro obrađena, glazirana i pečena), metala (liveno gvožđe – starinsko posuđe, nehrđajući čelik, emajlirani čelik)

Tokom pripreme, hranu je najbolje miješati drvenim varjačama. Dobro bi bilo da za različite vrste hrane imate po jednu varjaču. Zgodno je imati i dvije drvene daske za sjeckanje: jednu samo za meso i ribu, drugu za povrće.

Plus za ekspres-lonac

Dobar način pripremanja hrane je i u ekspres-loncu. Riječ je o kuhanju na pari, pod pritiskom. Na ovaj način štede se vrijeme i energija, ali i skraćuje vrijeme termičke obrade, pa se u većoj mjeri čuva hranjiva vrijednost namirnica.

Izbjegavajte aluminijum

Trebalo bi izbjegavati: teflonske posude, plastiku (i za čuvanje i za pripremanje hrane), aluminijsko posuđe. Ako koristite plehove, koristite one emajlirane. Posuđe koje je presvučeno zaštitnim slojem emajla je sigurno. Ako koristite aluminijske plehove, najbolje je staviti tzv. masni papir, nikako aluminijsku foliju, da aluminijum ne bi prešao u hranu.

Inače, aluminijum najviše toksično utječe na centralni nervni sistem i bubrege, a taloži se i u kostima. Njegov efekat je kumulativan. Pritom, ne bi trebalo smetnuti s uma da aluminijum ne može da se izbjegne, ima ga svuda, od pasti za zube i dezodoransa, do kesica za filter čajeve, šećera, cjediljki za čaj itd. Aluminijum je štetan za zdarvlje i zato bi trebalo obratiti pažnju na dekleraciju proizvoda i izbjegavati pripremu hrane u aluminijskom posuđu.

Utjecaj metala na organizam

Organizam do određene granice toleriše metale. Kad se ta granica pređe, oni mogu štetno da djeluju prije svega na jetru i bubrege.

Zato pažljivo pratite upustva za održavanje posuđa da ga ne biste oštetili. Kad se emajl ošteti, posudu bacite.

Razmislite i o mikrotalasnoj pećnici. Ona, skraćujući vrijeme pripreme hrane, mijenja njegovu molekulsku strukturu, što nije dobro. Ako u mikrotalasnoj pećnici spremite hranu za pet minuta umjesto za sat vremena, onda to ne može da ne ostavi posljedice na tu hranu, a samim tim i na naš organizam.

(aura.ba)

Komentari

komentara