Vedran Hasanagić, ljekar opšte i alternativne medicine, tumor na vratu i u grlu IZLIJEČIO C VITAMINOM!

Vedran iz perioda bolesti

Propisano mi je 35 radijacija i tri vrlo agresivne hemoterapije. Rečeno mi je da kad završim sve radijacije i hemoterapije imam 50% šanse da živim još pet godina i 50% šanse duže od toga.

Kada pomislimo na vitamine, vjerojatno ćemo se prvo sjetiti najpoznatijeg među njima – vitamina C. Otkriven je i opisan oko 1930. godine.

Međutim, njegova važnost primijećena je davno, još početkom 16. stoljeća, kada su liječnici opisujući skorbut zapravo i ne znajući, otkrili posljedice nedostatka vitamina C.
Iako je važnost tog vitamina opće poznata i dokazana dugogodišnjim ispitivanjima, ipak je i danas vrlo čest njegov nedostatak u svakodnevnoj prehrani.
Upravo je zato potrebno uvijek iznova naglašavati potrebu da organizam bude stalno opskrbljen dovoljnim količinama vitamina C. Samo će tako brojne metaboličke funkcije u kojima on sudjeluje, teći neometano, a naše zdravlje ostati sačuvano.

Koliko je zapravo C vitamin bitan i kakvu je ulogu odigrao u njegovom životu, za Auru je ispričao Vedran Hasanagić (48), Kanađanin porijeklom iz Sarajeva.

Vedran je inače sin čuvenog ljekara, Enesa Hasanagića, magistra medicinskih nauka, specijaliste toksikologije, doktora hemijskih nauka. Enes je slovio za jednog od najvećih stručnjaka sa prostora bivše Jugoslavije u poznavanju ljekovitog bilja i alternativne medicine. Očevim stazama jednako uspješno danas i Vedran hodi. O uspjesima koje svakodnevno polučuje u cijelom svijetu svojim efikasnim pripravcima za jetru i mokraćne kanale – pisali smo u više navrata. No, u ovom prilogu nije riječ o Vedranovim, hvalevrijednim preparatima.

Hasanagić: Vitamin C je glavni nosilac mog ubrzanog oporavka.

Sa našim je čitateljima Vedran podijelio vlastito iskustvo o izlječenju tumora. Kroz ovu ispovijest, naš je sagovornik stavio akcenat na važnost, upravo vitamina C. Zarad vašeg dobrog zdravlja, nadamo se da ćete je prepoznati.

– U novembru 2010. godine otkriven mi je squamous tumor na vratu. Takođe mi je rečeno da je to samo sekundarni tumor i da je primarni negdje u grlu. Propisano mi je 35 radijacija i tri vrlo agresivne hemoterapije. Rečeno mi je da kad završim sve radijacije i hemoterapije imam 50% šanse da živim još pet godina i 50% šanse duže od toga.

– Interesantno je da se ja prije otkrića kancera nisam osjećao bolesnim niti sam imao ikakvih tegoba. Tumor je otkriven biopsijom, ultrazvukom i CT skaniranjem. Radijacije i hemoterapiju sam počeo i prekinuo na vlastitu odgovornost. Tokom tri nedjelje koliko sam dugo išao na terapiju, prije nego što sam potpisao u bolnici da ne želim više da se zračim, izgubio sam 16 kilograma. Radijacija mi je uništila čulo ukusa i spalila pljuvačne žljezde – uvodi nas Vedran u historijat svoje bolesti.

Radijacija ubila čulo okusa

Period od početka primanja radijacije i još pet mjeseci poslije Vedranove odluke da prestane s primanjem tretmana, bili su kaže, najgori u njegovom životu.

– Hemoterapija koju sam primio zove se Cisplatin. Teški metal koji oštećuje bubrege i ostaje u organizmu vjerovatno zauvijek. Cisplatin je takođe pored radijacije uzrok gubitka čula ukusa. Pored mučnina i povraćanja, gubitak čula ukusa je ono što me najviše pogodilo.

– Samo osobe koje su imale problem gubitka čula ukusa znaju koje su muke osjetiti miris hrane, a ne osjećati apsolutno nikakav ukus. Jedno vrijeme osjećao sam teksturu hrane. Znao sam da jedem krastavac pošto je hrskao u ustima, ili lignje jer su bile malo žilave. Poslije se i to izgubilo i imao sam osjećaj kao da žvaćem plastelin, bez obzira koju sam hranu jeo.

– Interesantno da tokom svog tog vremena, osim prvobitnog šoka kad mi je saopštena dijagnoza, nisam imao strah od umiranja niti me mučila pomisao da imam dva tumora. Mučio me nedostatak čula ukusa i problemi sa gutanjem jer su mi usna duplja i jezik bili oštećeni radijacijom i nisam proizvodio pljuvačku. Satima sam proučavao i čitao po literaturi i internet forumima iskustva drugih pacijenata sa sličnim slučajevima kao što je moj.

Loša iskustva drugih

– Stotine iskustava ljudi koji su imali radijacije usne duplje ili vrata tvrdili su da im se čulo ukusa nije vratilo nikad ili jeste samo djelimično poslije 8 ili 10 godina. Najbrže djelomično vraćanje ukusa o kojem sam pročitao bilo je poslije dvije godine, i to je bio vrlo izolovan slučaj. Dovoljno informacija da padnete u depresiju kad pomislite da više nećete moći osjetiti ukus ćevapa, jagnjetine, jagoda, kafe…Činjenica da sam osjetio mirise, samo je pogoršavala situaciju – slikovito dočarava Vedran svoju najveću životu borbu.

A onda je na „scenu“ stupio  C vitamin. I to ogromne doze.

Odmah sam počeo s velikim dozama C vitamina. Prvo 5000 miligrama, pa 6000, pa 7000 – svaki dan 1000 više dok nisam došao do 25 000.  25 tableta od 1000 miligrama dnevno nije bilo baš praktično. Htio sam da povećam na 50 000 (u praksi to je 1000 limuna), ali moj metabolizam je došao do granice tolerancije i počeo sam da dobijam dijareju. U Kitcheneru, gradu u kojem i danas živim u Kanadi, moja supruga Mirjana, našla je naturopatskog doktora koji je pristao da mi daje vitamin C intravenozno pa sam dnevno dobijao  50 000 mg vitamina C, svaki dan, direktno u venu.

Uzimanje ovako velikih količina vitamina C trajalo je tokom radijacije i još četiri mjeseca poslije.  Klinički Centar za Kancer gdje je Hasanagić primao terapiju, takođe ima i stomatološku kliniku koja prati pacijente kojima je zračena usna duplja. Tu je naš sagovornik dobio još jednu potvrdu ispravnosti svoje odluke.

Bez lučenja pljuvačke

Moje su specijalnosti bolesti jetre i urinarne infekcije, ne bavim se liječenjem karcinoma/tumora. Ovo je samo moje lično iskustvo kojim želim ukazati na beneficije vitamina C.

– Svakih pet dana sam išao kod njih na kontrole da bi mi na vrijeme propisali potrebne medikamente za ublažavanje eventualnih posljedica radijacije, to jest da mi daju nešto za dezinfekciju rana koje radijacija izaziva. Kažem samo za dezinfekciju rana, a ne za saniranje, pošto rane izazvane radijacijom počnu da zarastaju tek tri nedjelje nakon zadnjeg tretmana. Na veliko zaprepašteje zubarskog osoblja koje se svakodnevno susreće sa pacijentima koji prolaze ili su prošli tretman radijacije, ja nisam imao ni jedne jedine rane u usnoj duplji.

– Pljuvačne žlijezde i ćelije za okus su bile uništene, ali nije bilo krasti i rana kao što je očekivano. Ako znamo da vitamin C podržava proizvodnju kolagena, koji pomaže i ubrzava zarastanje bilo kakvih rana, nije teško zaključiti da je 50 000 mg vitamina C koje sam dnevno primao, odigralo važnu ulogu ovdje.

Što se tiče čula ukusa i horor iskustvima drugih pacijenata kojima se čulo ukusa djelimično ili nikako nije vratilo ni poslije više godina – moje čulo ukusa se počelo vraćati krajem petog mjeseca poslije prestanka radijacija, da bi se u potpunosti vratilo sedmi ili osmi mjesec. Pljuvačne žlijezde koje jedno vrijeme nisu proizvodile ni kap pljuvačke, do danas su se popravile oko 80%. Da li ovo ima veze sa megadozama vitamina C? Naravno. Uzimao sam i suplemente cinka u isto vrijeme, ali vitamin C je glavni nosilac mog ubrzanog oporavka.

Moj onkolog je odlučio da me ostavi na promatranju sljedećih pet godina, i pored toga što sam na svoju ruku prekinuo njihov tretman. Svaka tri mjeseca sam išao na kontrolu. Ako do sada nisam uspio da vas ubijedim u korisnost vitamina C, pogledajte ovo – ni na jednoj od kontrola nije mi nađen ni trag od tumora. Posljednja kontrola bila je 15. maja 2013., – i takođe – tumoru ni traga.

– Intravenozno uzimanje vitamina C sam postepeno počeo da smanjujem sa svakog dana na tri puta sedmično, pa onda na dva i tako dalje.  Sada tu količinu uzimam samo jednom mjesečno, ali i dalje uzimam dnevno između 5000 i 10000 mg oralno.

Količine vitamina C koje svjetske zdravstvene organizacije i danas, na žalost, preporučuju su sramno male i nemaju nikakvu terapeutsku moć – tvrdi dr. Hasanagić: Ljudski organizam treba 120 limuna dnevno!

Kad vidite proizvod, bilo voćni sok  ili vitaminski preparat, na kojem piše: “Zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom C”  ili tekst sličnog sadržaja, budite sigurni da tako nećete dobiti dovoljno vitamina C ni za jedan sat, a kamoli za cijeli dan.

Svjetske zdravstvene organizacije su donijele, bez ikakvih medicinskih dokaza  ili istraživanja, normu po kojoj je ljudskom organizmu potrebno oko 60 miligrama vitamina C dnevno.

Danas je poznato da je čovjek  jedan od rijetkih sisara na zemlji koji ne proizvodi vitamin C u organizmu. Ako bi se uporedila težina mačke i čovjeka i količina vitamina C koju mačka sintetizira u organizmu, nama bi trebalo minimalno 1.8 grama, to jest 1800 miligrama vitamina C.

Mačke, gorile i ljudi

Gorilama, koje takođe ne proizvode vitamin C i čiji je genetski kod skoro identičan ljudskom, u zoološkim vrtovima se daje 5000 do 6000 miligrama dnevno!

Postavlja se pitanje: otkuda ideja da je ljudskom organizmu potrebno samo 60 miligrama? Od ovako male količine vitamina C koja se preporučuje, korist imaju samo farmaceutske kompanije, a odmah uz njih je i medicinski sistem.

Nedostatak vitamina C izaziva pojavu mnogih zdravstvenih problema na osnovu kojih farmaceutske kuće prave mnogo veće profite prodajom patentiranih sintetičkih lijekova, nego prodajom jeftinog i lako nabavljivog vitamina C. Ljekare i apotekare ne možemo kriviti što ne znajučćinjenicu koje su količine vitamina C potrebne ljudskom organizmu, pošto je i njihovo dugogodišnje i zahtjevno školovanje, informacije i literatura, kreirano po uputstvima i zahtjevima farmaceutskih giganata.

Oni znatiželjniji koji otkriju tzv. “alternativne” istine i žele da ih preporuče svojim pacijentima, često su sputani zakonskim normama i odrednicama (čitaj: ucjenama) svog medicinskog “esnafa”.

Ne pomaže ni činjenica da je dr Linus Pauling, dobitnik ne jedne nego dvije Nobelove nagrade, objavio knjigu o prednostima megadoza vitamina C i dokazao naučno da velike količine vitamina C sprečavaju, liječe ili umanjuju posljedice mnogih bolesti.

Zvanični mediji, čiji su najveći sponzori farmaceutske kompanije, ne pridaju nikakvu pažnju Paulingovim i drugim istraživanjima. Čak ni dokazi ortomolekularne medicine koji su novijeg datuma i nove generacije naučnika ne nalaze mjesto u velikim i popularnim TV i radio stanicama i novinskim kućama. Televizija, radio i novine preplavljeni su reklamama za farmaceutske proizvode i razumljivo je da vlasnici medija neće objaviti ništa što bi moglo ugroziti odnos sa najvećim finansijerima.

Bilo kako bilo, potrebe ljudskog organizma za vitaminom C su mnogo veće nego što to tvrdi zvanična medicina. Često svojim pacijentima, pored ostalih mjera, preporučujem da uzimaju i velike količine vitamina C. Isto tako često dobijem odgovor da će odmah otići kupiti limuna i narandži.

Vjeruje se da su limuni, narandže, paprike, kivi, nar, brusnica bogati vitaminom C. Ne bih se složio u potpunosti.

Tačno je da ovi plodovi imaju veće količine vitamina C nego neke druge vrste voća i povrća. Sadrže i druge korisne elemente potrebne organizmu i svakako treba da budu dio zdrave ishrane, ali daleko od toga da su bogati vitaminom C.

Jedan cijeli limun sadrži oko 50 miligrama vitamina C. Pacijentima koji imaju problema sa čestim infekcijama urinarnog trakta preporučujem između 3000 i 6000 miligrama vitamina C dnevno. To bi bilo između 60  i 120 cijelih limuna dnevno. Nepraktično, i ne baš jeftino.

Neophodno je koristiti vitamin C u suplementima. Nije bitno da li u vidu praha, tableta ili tečnosti, bitna je količina.

Brojne zablude

Još jedna od zabluda je da je prirodni vitamin C bolji od sintetičkog, te se razni suplementi vitamina C prodaju po znatno višim cijenama uz naznaku “prirodni vitamin C”. Da se razumijemo, ne postoji vještački i prirodni vitamin C. Postoji samo vitamin C. Organizam ne pravi razliku.  Ja lično volim bombonice sa ukusom narandže od kojih svaka sadrzi  500 miligrama vitamina C. Ukus narandže ne daje posebne prednosti, ja jednostavno volim ukus i to je sve.  Kad nemam ovih, uzimam bezukusne tablete od po 1000 miligrama.

Preporučujem da se, koliko je moguće, dodatno sami informišete o velikom značaju koji vitamin C ima za optimalno zdravlje. To će pomoći da vas ljekar ili apotekar ne zbune izjavom da preporučene megadoze mogu izazvati probleme, kamence u bubregu i ostale, apsolutno netačne i nedokazane, negativne posljedice.

U istoriji čovječanstva nikad nije bio niti jedan slučaj trovanja, overdoziranja ili, ne daj Bože, smrti, izazvane vitaminom C. Za razliku od: “Farmaceutski proizvodi su na četvrtom mjestu kao uzrok smrti u Americi.”

Ili sa podacima koje i sami možete naći na zvaničnoj stranici državnog, vrlo zvaničnog Centra za prevenciju i kontrolu bolesti: “ Svaki dan u Sjedinjenim Američkim Državama 114 ljudi umire zbog predoziranja lijekovima, sljedećih 6748 se tretiraju u klinikama hitne pomoći za pogrešnu upotrebu lijekova. Skoro 9 od 10 slučajeva trovanjem su uzrokovani sintetičkim lijekovima.” Ili, ista stranica i isti datum (17-11-2014): “Predoziranje lijekovima je vodeći uzrok neprirodne smrti u 2012-oj godini. Među populacijom od 25 do 64 godine, lijekovi su izazvali više smrtnih slučajeva nego saobraćajni udesi.”

Da ne govorimo o srećnicima koji su preživjeli i pune sudove tužbama protiv farmaceutskih kompanija za proizvode koji se i danas nalaze u prodaji i dokazano donose više štete nego koristi.

Zaključak je jednostavan; dnevno uzimanje velikih doza vitamina C će spriječiti ili uveliko smanjiti potrebu za uzimanjem sintetičkih lijekova.

Ko je dr. Hasanagić

Diplomirao na  Kanadskoj akademiji za prirodno liječenje (Canadian Academy Of Natural Healing). Nosilac sertifikata Kanadskog ispitivačkog odbora za alternativnu medicinu (Canadian Examining Board For Alternative Medicine). Završio Akademiju prirodne medicine u Kalkuti, Indija (Indian Academy Of Natural Medicine). Član nekoliko svjetskih asocijacija za alternativno liječenje.
Uređuje portal prirodnamedicina koji ima više od 200.000 članova. Specijalista za bolesti jetre i infekcije urinarnog trakta. Rođen je 1996. u Sarajevu. Danas živi u Kanadi.

Izaziva li C vitamin kamenac u bubrezima?

Neko je napisao da veće doze vitamina C mogu izazvati kamenac u bubregu i dosta ljekara je to prihvatilo kao činjenicu te savjetuju pacijentima da nije dobro uzimati veće količine vitamina C – upravo iz tog razloga. Činjenica je zapravo da ne postoje nikakvi dokazi niti je ikad urađena studija koja je dokazala da vitamin C izaziva kamenac. Meni nije poznato da postoji zdravstveno stanje koje može biti ugroženo megadozama vitamina C. Ja danas uzimam preventivnu mjeru, između 9000 i 12000 miligrama dnevno. Moja djeca i supruga uzimaju između 5000 i 9000 mg. Pauzu pravim samo kad zaboravim da uzmem vitamine.

(E. KARAHMET/aura.ba)

Komentari

komentara